Punim jetrima po Brodu, dašak Kambodže u Makarskoj... Nekom je rujan u odnosu na cijelu godinu kao ponedjeljak prema tjednu, ali za mene je to jedna totalna adrenalinska injekcija. Osim što je Junior bez imalo otpora sretan i prpošan krenuo u drugi A, ja i dalje nisam našao posao, ali fuševi nalaze mene. Što ne znači da mi ne šaljete besramne ponude koje ćete plaćati novcem, a ne obećanjima, no o tome neki drugi put, jer sad kreću dvije i pol najavice kad i gdje se možemo družiti ovih dana, odnosno barem malo popričati i ubosti kojeg pivkana! Uploaded with ImageShack.us Kao prvo, u petak, 06. 09. 2013. U 18.30 (taman stignete poslije predavanja na Klasije pogledati utakmicu), na centralnom trgu u Slavonskom Brodu, gradu moćnih curlaša i prekrasnih žena, moja malena kost ima putopisnu prezentaciju s powerpointom radnog imena Pivski turizam punim jetrima. U njoj ću na sebi svojstven, šaljiv i nadasve pitureskan način opisivati doživljaje iz šezdesetak država kojima je prošla moja sretna guza. Predavanje će se održati u sklopu Biciklijade Mali Pariz - Klakar (by Udruga Lima - www.udruga-lima.hr, facebook: Udruga Lima) koja je prvi put održana 2010. godine. Do sada su predavači bili Martin Čotar (Istarska županija), Meri Vidulin (Maistra d.d.) i Darinka Jug (Udruga Moj Bicikl), a ove godine će gostovati i inozemni predavač - Gerhard Ablasser iz Graza. Dakle, možda je kucnuo čas i stvarno naučim voziti bicikl, oklade se primaju na stranicama: malipariz-klakar.com, facebook: Biciklijada Mali Pariz Klakar! Brođanke, raspletite kose, Brođani vadite čvarke i rakiju, vidimo se u petak! Ali to nije sve, jer već u subotu u Makarskoj, gradu prelijepih žena te muškaraca koji oće popit, moja malena kost ima velebno predavanje o Kambodži, pivima, masaži, plivanju baterflaja s Go Pro kamerom na čelu u moru onkraj Sihanoukvillea i pokojem insektu koji mi je završio u tanjuru. --------------------------------------------------------- Makarska travel fest je prvi festival s ciljem promicanja putovanja u organizaciji agencije Da, da, da, želim putovati, a glavni program i tribina će se održati u kongresnoj dvorani Hotela Meteor u subotu 07.09.2013., s početkom u 17 sati. Na predavanjima ćete uz ćelavog i bradatog polupurgera putovati svijetom uz brojne goste predavače, putnike i pisce: Roberta Knjaza, Borisa Veličana, Petra Rikića, Vitomira Maričića, Kristinu Ribarić, Maju Drviš, Tomislava Perka, Nikolu Lesara, Mihovila Marinovića, Marka Stojadinovića, Hrvoja Ivančića, Ivana Raku Uglavnom, svima vama s crvom u guzi, eto idealnog vikenda, after party je u caffe baru Smile, nadam se da se vidimo! Uploaded with ImageShack.us A onda, 21.9. tradicionalna konvencija homebrewera/malih pivara u Magic Beer Roomu Je li to treća najava Vidimo se pipl, jedva čekam!

Nekoliko životnih istina koje ću reći sinu kad postane punoljetan - prvi put objedinjeno Gledam Mališu dok spava i sjetim se ovog svog teksta od pred sedam godina, vjerojatno jednog od najpokradenijih ikad, ono, potpišite autora kad nešto šerate, nije blog Facebook! Sad smo negdje skoro na pola puta, jer će ova generacija bit punoljetna već sa 16. Pa si mislim kako sam bio fašistoidan, sirov i nadrkan tih dana, i kako bih danas ovo totalno drukčije napisao - mislim da i ja polako odrastam. Isprike zbog psovki i primitivnosti, ali ovo je skroz dobro za podsjetnik da treba puno raditi na sebi svakoga dana života. A možda bi ovo trebalo ko Krilić - svake godine ponovo pisati Nekoliko životnih istina koje ću reći sinu kad postane punoljetan Sport Sine, bavi se sportom. Ne profesionalno jer ćeš zatupit. Ne ni s puno sportova jer ćeš se razvodnit. Ne nekim sportom od kojeg nema vajde, tipa hokeja na travi, lacrossea, sinhroniziranog plivanja ili pelote. Ni veslanjem. Nećeš mi u cilj leđima ulazit. I ne nogometom jer ne želim da ti 50.000 ljudi psuje mater jer si pogodio stativu. Ni košarku jer će te tjerat ukurac kad ćeš sjedit ispred njih u kinu a i niko ti neće moć nać tenisice broj 53. Mogao bi odbojku ali ćeš si spizdit zglobove i prste dok će te u rukometu nonstop mlatit. Ili vaterpolo, ali ćeš se usvinjit 25 kila isti dan kad prestaneš trenirat. A u bazenu ćeš odma pokupit gljivice. Za skijanje i tenis ti nemam para, a na borilačke vještine te ne dam iz principa. Sine, jel se baš moraš bavit sportom Kompjuterske igrice Sine, to ti zaglupljuje. Nas bi ti starci hitili u dvorište, dali nam loptu ili špekule i pokupili kad bi pao mrak. A kad bi pao mrak, pranje i u krevet, eventualno si mogao čitat neku knjigu ili gledat jedan od dva TV programa koji su završavali u 10 i 11. Igrice su ti zakurac. Zaradit ćeš dioptriju, grbu, nikad nećeš pobijedit, a ako i dođeš do zadnjeg nivoa, neki će štreber u japanu napraviti još 1800 novih. A do tad će ti najveći kreteni u razredu pokupit najbolje komade. Zajebi to i idi nabijat loptu. Alkohol Nemoj počet pit prije osamnaeste jer ćeš prestat rast, organi će ti zakržljat a moždane stanice prepolovit. Kad i počneš, loči obazrivo, polako i inteligentno. Uvijek će se neko u škvadri zapit ko svinja, a nije nužno da to budeš baš ti. I probaj pit kvalitetno a manje jer nije bit popit najviše nego se najbolje zabavit. Najveći je gušt sjedit pripit sa strane i gledat nekog kako jede čikove ili piša po mački. Prije spavanja se zrigaj, napravi si sendvič, popij litru vode i eventualno popij kafetin ako vidiš da se sprema zlo. Mamurluk inače ujutro najbolje liječi sirutka. Od alkohola ti garantirano raste škemba. Komadi ne vole škembe. Zapamti to. Zašto ja pijem Pa nije mi niko rekao ovo što ti sad govorim. Sad vrati tu pivu u frižider. Droga Sine, drogiraju se glupi ljudi. A ti nisi, niti želiš biti glup. Od trave će ti se smijat 15 minuta a onda ćeš dva sata bit u kurcu. Od skanka će ti 20 minuta bit veselo, a onda ćeš tri sata bit u kurcu i još će ti pišalina smrdit 12 sati po šparogama. Ob bombona će ti se mantat i skakat i nećeš moć zaspat 8 sati, od koke će ti smrdit u ustima po hrenu i nakon sat vremena ćeš shvatit da si dao 100 eura da bi ti sat vremena bilo malo bolje ako si dobre volje ili dosta gore ako si loše. Kao i sa svakom drogom, uostalom LSD rade neki sumnjivi tipovi u sumnjivim labosima i ako stave jednu jebenu kap više na taj list papira koji ćeš posisat da bi nakon toga vidio ljubičaste leptire kako ti gmižu po glaviću dok ti oko putuje na obližnji hrast ode ti u pizdu materinu. Mislim, ne ti. Tvoj mozak. Ubrizgaš li si hors, dat ću ti i injekciju s AIDS-om, pa da odmah prekratimo muke. Samo te dvije stvari molim u životu. Ako se meni nešto dogodi, pazi na ostatak familije i nikad nemoj imat veze s drogom. Hvala ti. P.S. Imam ideju da bi jednog dana posjeo Roka u kuhinju i objasnio mu sve o svim drogama. Može li mi netko reći nakon koliko navršenih godina. Popizdio sam kad sam u osnovnoj školi Granešina ulovio učenika petog razreda kako dila bonkase za 30 kuna Oružje Jebalo te oružje. Oružje nose kompleksaši koji nisu dovoljno jake ličnosti da bi nešto dokazali riječima. Ako ti neko zaprijeti oružjem, reci mu da je u pravu i da ti sad ideš doma. Nabaviš li veći gan od njega, on će nabavit još veći i tako u krug dok neko nekog ne propuca. Onda ćeš ić u zatvor ili u grob. S tim da u grobu nema pedera i da se nitko iz zatvora nije vratio normalan i onda uspio pošteno živjeti jer nitko ne želi imat posla sa zatvorenicima koliko god oni nevini bili. S druge strane, ako misliš pravdu istjeravat noževima i pištoljima, onda odi u neku vojsku i uživaj. Previše ima takvih idiota po cestama da bi i ti bio jedan od njih. U tom slučaju - mene zaboravi. Seks Seks je najbolja stvar na svijetu. Ali da ti sad dam svemirsku letjelicu i pustim te da voziš, zapizdili bi se u prvi asteroid. Tako je i sa seksom. Trebaš prvo naučit neka pravila da bi onda uživao do jaja. Lako je jebat, ali je još lakše najebat. Osim što možeš dobit neku gadnu boleštinu od koje ćeš morat ić piškit s čajnom žličicom a čike u bijelom će ti radit bris uretre (što ti nikako ne želim objašnjavat), vrlo lako možeš upropastit najmanje tri života ako ideš karat bez zaštite i ružna djevojka s tuluma zatrudni. Prema tome pamet u glavu. Ne preporučam ti seks prije sedamnaeste, a ako ideš guzit bez kurtona, to ti je isto kao da jedeš šnenokle s poda javnog zahoda. Neki kurac ćeš već dobit. Žene Sine, ovo malo penisa što ti lamaće među preponama je nešto što te razlikuje od osoba koje na tom mjestu imaju bužu. One su jako drukčije od nas. Čuvaj se žena. Nikad ni u jednoj ženi nećeš imat prijateljicu, jer se ili ti sviđaš njoj ili ona tebi, pa se neko izvlači na prijateljstvo samo da bi joj bio bliže. Ako se ona zaljubi u tebe, bit će ti dosadna i odjebat ćeš je kad nađeš neku s većim cicama. Ako se ti zaljubiš u nju, čim osjeti ili će ti uzet sve pare i odjebat te, ili će te samo odjebat. Žene imaju taj fantastičan gen, da što si bolji prema njima to će one bit gore. A neki se parovi i nađu. Šatro. Sine, budi muško, pokaži zube, i kad ima neki glupi prohtjev, nikad joj ne izađi u susret nego lupi šakom o stol. Jer ćeš bit šupak ko tata. Cigarete Evo sine. Ovo na stolu su cigarete. Mene nisi nikad vidio da sam zapalio, a ni ne vjerujem da hoćeš. Imao sam tu sreću da se nikad ne navukoh. U osnovnjaku će pušit samo najveći kreteni. U srednjoj samo oni koji žele privuć pažnju. Na faksu oni koji su se u međuvremenu navukli. Ovisnost ti je jedna jako glupa stvar. Kao moje žderanje prije spavanja i pivica s dečkima Mmmmh da. U životu ćeš i ovako i onako tu i tamo popušit, pa ti je to sasvim dovoljno. A i glupo je bacat 20 kuna dnevno u dim. To što će najgluplje i najzgodnije cure u razredu uvijek bit u društvu pušača a jebat ga. Viša sila. Farmaceutima uopće nije stalo da nađu lijek protiv raka u sljedećih 50 godina jer i ovako jako fino žive, a uvijek će ti se u društvu nać neki fini šupčić kojeg će nervirat tvoj dim i koji će ga stalno otpuhivat od sebe nepodnošljivo ti se penjuć nakurac. Da ne spominjem kad se prvi put zaljubiš u nepušačicu... I smrdit će ti prsti, i brkovi požutit, ružno ćeš kašljat i sjebat će te rak. Najgore od svega je što ćeš bar dvadeset puta počet prestajat. A i nećeš moć izdržat u BB kući duže od dva tjedna. Sine, zajebi to. Mjuza Moj tata je imao problema sa svojim starcima kad je šezdesetih bubnjao u rok-bendu. Ja sam imao problema kad sam sa svojih 16 slušao Pistolse i Ramonese s popratnim zihericama i skakanjem po sobi (ponajviše kad sam opizdio glavom u štok). Ti ćeš imat problema kad za 15 godina netom probuđen uđem nadrkan u tvoju sobu i čujem kako puštaš što god se već bude slušalo u proljeće 2021. Što uostalom možeš očekivat od matore drtine koja ne voli opere osim ranih Mozartovih, ni jazz, dance, jazz-dance, rnb, soul, pjevačice općenito, rap, hiphop, rave, trance, one pedere s gelom u kosi i pičkastim glasovima di ih pjeva 5 a čuje jedan, hrvatske cajke u dopičnjacima, klapsku pjesmu s mandolinom, ljigavi pop, a od narodnjaka mi se povraća... Jesam ti pričao kako si mi do 6 mjeseci najbrže znao zaspat uz AC udar groma DC i Deep Purple I da si mrdo guzom i cerio se na Minimalizam Uglavnom, imaš mojih 2000 CD-ova, kazeta i ploča pa ćeš valjda štogod i nać. A ako se i raspizdim, to je zato jer me pregazilo vrijeme i jer mrzim trendove. Uostalom, snimio sam ti Misfits for babies i od prvog rođendana te tešem... Auti Auto je tu da ti služi, a ne da ti služiš njemu. Zato ne robuj skupim i ogromnim autima niti ne ulazi u kredite zbog kojih ćeš morat jest štapiće i pit mineralnu light, nego nabavi nešto vozljivo da ti bude funkcionalno. Ogromni auti su ionako kompleksaški substitut za mali mlohavi pimpek u mužjaka i sitni, zlobom oglodani mozak u žena. Kad sam se vratio iz JNA tata mi je platio vozački. Kad sam ga žicao da mi posudi onu kramu od žute Jette koja je skončala koju godinu kasnije, rekao je da auto nije igračka i da si ga kupim kad zaradim. Onda je došao rat i sve je otišlo u pizdu materinu. Tata je kao pravi pošteni Hrvat dobio otkaz i otišao u rat gdje je ostao bez bubrega, a mi smo iz srednjeg prešli u malo niži stalež (svakom njegova sarma), pa sam za kredit za Cliota sam zaradio tek u 33-oj nakon puno čišćenja snijega, nošenja brašna i čišćenja podruma. Tebi ću platit vozački kad napuniš 18. Do tad ću jako dobro razmislit hoću li ti dat vozit svoj auto ili ću bit sebično govno ko moj stari. Koji je tim svojim postupkom navukao moju mržnju, ali i definitivno spasio neodgovornog majmuna sklonom alkoholu da ne pogine za volanom u vrlo kratkom razdoblju i u smrt povede za sobom još koje nevino biće. Hvala ti stari. Jes da si bio vagina, ali imao si pravo. Oprošteno... Televizija Filmovi koji su meni sjajni, tebi će bit spori i dosadni. Puno je veći gušt smijati se profinjenim komedijama i kužiti dubinu i smisao nekih filmova, ali za to moraš razvijat mozak. Mozak se razvija učenjem. Učiš dok si živ i to u školi, s društvom, roditeljima i kad si sam. Najlakše je cijeli dan buljit u TV i tako ćeš garantirano zatupit jer su TV programi stvoreni od strane retardiranih ljudi za retardiranu populaciju, a vrijedi svaka stota emisija koju vidiš. Gledaj TV dva sata dnevno i probaj da barem pola od toga bude nešto korisno. Samo jedan čovjek u Hrvatskoj živi od gledanja televizije, a i taj je potkupljen, pa se ohladi što prije. Reklame imaš na mom hardu. Dobre reklame, ne ove za švarckof i uloške. Ne sine, žene nemaju plavu krv i fleku od bureka nemreš isprat nikakvom pizdom materinom. Humorističke serije koje vrijede su već odavno snimljene, pa ćeš ih imati pohranjene u ladici s dvd-ovima. Ne u onoj ladici. Tu ne diraj, REKAO SAM TI! Kompjuter Za svaki sat vremena što visiš na compu moraš napravit 100 sklekova, 200 trbušnjaka i 10 zgibova. I moraš pustit tatu da te pobijedi koji put. Koji ti je gušt stalno razvaljivat čiču otromboljenih reflekasa. Evo ti mame pa joj uvali da vodi Pomorac ili Genčerdirlidirlidirlijabilbirli kroz ligu prvaka. Jebote, to je nestvaran svijet. Igraj se kad pada kiša ili umjesto da gledaš hrvatske serije na telki, ali daj se kreći i živi. Ma kakav internet, kakvi bakrači. To na četovima su ti sve frigidni gabori koje niko ne želi jer su ružne, kak ne kužiš. Kad je vidiš uživo i shvatiš da su stavile tuđe sise pozlit će ti. Nađi si par ljudi s drugih kontinenata i dogovori da putujete i nađete se. Blog ni ne pomišljaj otvorit. To ti je za ljenčine koji se ne usude izać iz svojih jazbina. Ja Pa imam svoj blog. Ali to je zato što ćemo se zbog njega jednog dana obogatit, vidit ćeš! Izlasci Piva u bircu je duplo skuplja od pive u dućanu, pa ti je bolje nać škvadru s kojom ćeš nekaj svirat i popevat u parku nego udisat dim i slušat narodni radijo s gomilom mediokriteta koji vrte kutiju cigareta oko najduže osi, gledaju u prazno i općenito ne znaju kaj bi sa sobom. Kava je kurac. Glupa navika. Možeš i bez nje. Noćni klubovi ti se dijele na one za seljačine gdje puštaju narodnjake i gdje ćeš pokupit sidu, šaku ili metak, i one druge. Ako odeš na cajke, znaš da su ti vrata mog dvorišta uvijek otvorena, ali ona kućna više ne. Ionako te plavuše u minicama neće jebat pet posto jer nemaš ni para ni makinu ni koke. Što se tiče onih drugih, osim što ti nikad neće pasat mjuza i što će te bolit uši i mozak, zapamti da žene prije izlaska troše barem sat vremena da se namažu, i da to što si vidio navečer sigurno neće biti ono isto kraj čega se probudiš ujutro. A i piva je mala i triput skuplja nego u dućanu, pa se vi bolje skupite kod nekog doma i složite tulumčić. Sep 19th, 2006. by Ribafish

Ribafishov ultimativni test ćevapa u somunu br. 38: Slajo (Oktogon, Dugave) 38: Slajo (Oktogon, Dugave) Zagreb, u strogom centru Dugava, između Marchea i Blue Marineta Uploaded with ImageShack.us Cijena: Ćevapi 25 kuna, kajmaka i priloga nema Ćevapi oblik: Deset poštenih mladića Ćevapi okus: Prolazno prozirni, škriputavi, nedorečeni Luk količina, okus: Vrhunski obilato i ljuto Lepinja: Malo gumenasta, ali friška i fina, nažalost - bez safta Opći dojam: Opći je dojam bio da smo bili užasno gladni, kako fizički, tako i psihički, jer nas je Litva netom oprala u košarci. A kako se malkice zagemištalo, i zamirisao nam roštilj, tako smo navrnuli i u "Slaju", koji se možda i ne zove tako, ali nam je Micika tako rekao, pa smo poslušali. Kroz prozorčić se vidi majstor ćevapar što sliči na Seju Saxona, i prilično nezainteresirano okreće meso, a neugodno je iznenađenje bilo što nema alkohola, ali ni nikakvih priloga osim luka. Jako pristojna teta nam kaže da sjednemo u birtiju do, gdje ima gemišta, i da će nam ona donijeti klopu za stol. Ubrzo su fakat pred nama, a vizualno su stvarno sjajni, vire onako fini veliki iz lepinje ko Domaći iz vatre, slina teče kao Niagara, bacamo se sa svih deset prstića, i čekamo da se slegne prvi zalogaj kako bismo došli do zaključaka. Stvar se ponovila dvadesetak puta, ali očekivana sreća nije došla. Dakle, ćevapi su bliže hrenovkama nego ćevapima, prskavi, škriputavi, nekako lažni. Nema rastresitosti, mirisa ni okusa mesa, kao da jedemo mljeveni kebab. Svaka čast na količini i veličini, pa i zasitnosti, ali najviše ostaje dojam nedorečenosti. Da smo bar ušli u finale, i oni bi nam bolje legli, ali ovako nisu ispali neka sreća, iako je divna ta dugavljanska domaća atmosfera gdje se stvarno osjećaš kao da si doma. Ima još koja u kvartu Enivej, ajmo sutra dobit tu broncu, piviliii! Ocjena: 6 STARE RECENZIJE NA: http://www.ribafish.com/p=1393

Kako sljubiti ćevape i teretanu - jedna nova i jedna obnovljena rezenzija! Dakle pipl, ne zamjerite ako ono što ovdje pročitate ne odgovara onome na što ćete naletjeti u prirodi, odnosno ćevabdžinici. Testiram od davne 2005. godine, nekad se promjeni gazda, nekad kuhar, nekad stvarno stave meso, nekad netko ima loš dan, pa, naravno - i ja. Dakle, samo veselo i opušteno, jedimo, ne svađajmo se, ostavite frustracije lošim ljudima, ljubi vas Riba! 16: Ćevabdžinica: Mrvica, tržnica Branimirac Bonus apdejt 25.09.2013. Cijena se u par godina popela na 26 kuna, kajmak je nevjerojatnih pet, a postoji i opcija King koja sadrži pet pločica po četiri metka, pardon ćevapa i to za 31,5 kunu. Ovo pišem kako bih ipak dignuo ocjenu Mrvici na punih 7, jer me već godinama hrane kad mi se stvarno ne da nikam vani. Ništa epohalno, ništa zbog čega bih nekoga vodio tamo, ali taj neki kontinuitet, normalan, ne preslan okus, dosta luka i šmek po mesu a ne soji ni loju, čisto nek se zna. Kockice dosadnjikave, nikad ne znam jel treba jest okomito ili vodoravno, ovaj put im je i malo pobeglo, vidi se na fotki Još da jeftini kajmak nema toliko skorenog vrhnja, ali ajde de, za dostavu po kijametu taman! --------------------------------------------------- Ribafishov ultimativni test ćevapa u somunu br. 38: The red apple pub, Krste Odaka 10, Prečko 38. Ćevabdžinica: The red apple pub Cijena: 39 golemih kuna Ćevapi oblik: Deset debelih prstića Ćevapi okus: Fini, masni, konkretni Luk količina, okus: Nedovoljno, fensi, kitnjasto Lepinja: Svilenkasta, začuđujuća, plastificirana Opći dojam: Prečko je zagrebačka ćevapska Meka i Medina. Marinero navodno slabi, Grada i Deda definitivno više nisu kao nekada, Stari kotač nikad nije ušao u istraživanje jer nema somun nego samo kruh na šnite I onda sjedneš u prekrasan pub s ograničenim, ali ipak solidnim izborom piva (Grička vještica 20 kn), i ne vjeruješ da si usred ničega. Dakle, fina atmosfera, jedan konobar preuljudan i sjajan, drugi totalno neartikuliran, na granici odustajanja, a ćevapi Dakle, 40 kuna se ne daje za ćevape osim ako stvarno nisi gladan, ili ih testiraš, pa sam dobio list salate, ajvar, mizeriju luka i sasvim solidnu porciju. Lepinja kao da je izašla iz kineskog cirkusa, plastična, sjajeća, ali ukusna, meso sasvim solidno bez većih zamjerki ali i ljubavi, čista sedmica da ih platiš 25 kuna. Ali eto, ipak je to pub s višim cijenama pića i klope, plaćaš uređenost i atmosferu. Šteta što nema muzike, i što me je konobar, kad sam ga prijateljski upozorio na fetusoidno smeće u octenjači skoro iščupao grkljan. Kakav tip, bože Dakle, ako ste dubljeg džepa i volite zaliti sasvim solidne ćevape s Gričkom pravac Crvena jabuka. Ocjena: 7 STARE RECENZIJE NA: http://www.ribafish.com/p=1393 Enivej, ovaj post se zove kak se zove, zato jer se fakat može i jednom tjedno natrpat ćevapa, a da uz malo truda to ne utječe pretjerano na kilažu. Tako sam prije devet mjeseci krenuo u Tonus teretanu u Lipovečku 1, na katu s pogledom na park Stara Trešnjevka (http://www.fitness-tonus.com). U šest mjeseci sam fino digo škembu u jedno i pol zdravo rame, usput vježbao neke užase za marince, mlatio vreću, radio rezance... Naučio sam što su plenkovi, girje, ono nešto što sam ipak zaboravio, dobio savjete o prehrani, piću, serijama poput Breaking Bad i općenito, u maloj ali kompletnoj teretani sam dobio kvalitetno vođenje bez prevelikog odricanja i normalnu atmosferu. Dođem u 6.30 ujutro, nažicam Nirvanu ili Metallicu, gledam History ili Discovery dok veslam i u osam sam doma ili na poslu dok ga je bilo. Uglavnom, osam kila sam izgubio jer mi je bivša cura bila prisilna cimerica i pritom imala novog dečka, ali Tonus je održavao mišiće i izdržljivost, tako da sam danas na 92 i skroz zadovoljan, što sa 100 baš i nisam bio. Dvaput tjedno, nekad tri, ne duže od pola sata veslanja i bicikliranja, pola sata trbušnjaka i svega ostalog, ako mogu ja, možete i vi - nemoj da sam čuo nekog kako mu je teško! Eto, Vedrane, jesam dobro izreklamiro, oćeš mi opet dat da tučem vreću, oćeš, oćeš!!! I tako, ćevapi u simbiozi s teretanom, uopće nije problem, uskoro recenzija Urnebesaaa! Stvarno, ako se nešto radi umjereno i imaš tipa koji ti lupa packe kad si ideš staviti 70 na benč, onda je to sjajna stvar. Još da ne puštaju hip-hop kad dođu komadi

KAUBOJI STARO U KAZALIŠTU, NOVO U KINIMA! Moja skromna kritika objavljena na portalu Zvono.eu http://www.zvono.eu/portal/komentar-tjedna/ribafish-domagoj-jakopovic/6808-kauboji-staro-u-kazalistu-novo-u-kinima Zašto jednostavno ne smijete propustiti filmsku verziju najbolje kazališne predstave ikad u Hrvatskoj, iz pera totalnog ovisnika Wyatt Fisha, alias Ribe The Kida Uploaded with ImageShack.us Izašao sam iz kazališta sav u suzama, iskašljavajući zadnje kapi smijeha iz sebe i obećao si da si tako savršenu večer jednostavno moram ponoviti. Kauboji Saše Anočića u Teatru Exit su definitivno nešto najbolje što je zadesilo štrebersku i sterilnu domaću kazališnu scenu, ne sjećam se da sam se tako dobro zabavio još od fantastičnih Izbacivača, dok su Tarik i Rene bili genijalni, a ne umišljeni. U čemu je trik Redatelj okupi neku C ekipu glumaca amatera i od njih pokušava napraviti predstavu. Sve im ide u krivo, mlate ih, pljačkaju, varaju, ružni su, kilavi i neuspješni u svakom segmentu života, ali sad konačno imaju jednom u životu priliku nešto napraviti. Dakle, priča o poštenim običnim ljudima tu oko nas, onih koji nemaju veze, rodijake niti člansku iskaznicu. Svaki od pet puta koliko sam gledao Kauboje našao sam drugog heroja, novog lika s kojim sam se suživio, svaki put pustio suzu na dva ista i jedno nenadano mjesto, to je predstava nad predstavama, trostruko remek-djelo, ma tremek djelo, bokte! Od režije, glume, tempiranja, glazbe, ama baš sve je na svom mjestu, osim što bih skratio scene stepanja, ali to sam samo ja Toliko savršeno pogođen lik aparatčika, nesretnog redatelja, švercera, luzera, kretena iz kvarta kojeg svi poznajemo, i onda taj dio kad sjebani svim sranjima oko sebe sjednu i zapjevaju, ma kao da si spojio Tri mušketira, Družbu Pere Kvržice i Devetoricu hrabrih u tri prokleto kratka sata predstave koja se slobodno može nazvati životom. Dakle, ako imate i mrvicu duše, ljubavi i barem malo intelekta, jednostavno morate unaprijed rezervirati kartu za predstavu. No, potaknuti uspjehom na daskama, neki su se ljudi sjetili to postaviti i na filmsko platno. E sad se ja vraćam u prošlost, kad sam nakon stoput iščitanih Smogovaca ostao razočaran serijom, Flashom Gordonom u filmu nakon gutanja stripa, Parfemom nakon knjige, Spidermanom, o Kriste, ducklip Spidermanom S takvom sam se skepsom uputio u kino, naravno, i sretan što ću se definitivno opet i nasmijati i emotivizirati, i sigurno puniji napustiti dvoranu. Upravo se to i dogodilo, smijao sam se istim scenama, puknuo na nove detalje (Makaršta!), ne dočekao najemotivniji dio uz predstave, malo izmijenjen i dorađen na filmu Teško je tri sata strpati u sat i pol, i ne mogu se oteti dojmu da su mi očekivanja bila prevelika, jer to je jednostavno film, a ne predstava. Pa sad opet moram u kazalište, a upravo bih to preporučio i vama, koji igrom slučaja još niste vidjeli predstavu. Odmah u kino, pogledajte taj jedan, u biti, vrhunski foršpan, dulji spot, skraćenu verziju najbolje kazališne predstave ikad u Hrvata, i onda tako puni elana i s osmijehom na licu krenite u Teatar Exit. I onda me vodite na pivo i ćevape umjesto da mi zahvalite. Jer Kauboji su savršenstvo, ono što ćete danima prepričavati, oponašati, buditi se po noći od smijeha i osjećati se bolje. Kad narastem želim glumiti škorpiona, zvečarku ili lešinara. Svi u kino!

Ribafishov ultimativni test ćevapa u somunu br. 40: Urnebes Uploaded with ImageShack.us 40: Restaurant & Night Bar Urnebes, Trnjanska cesta 117 Cijena: 39 kunolomaca Ćevapi oblik: Deset poštenih, krupnih mladića Ćevapi okus: Fini, masni, konkretni, mesni Luk količina, okus: Premalo, ufino Lepinja: Sa strane, paperjasta, topla, fantastična ali nemasna Opći dojam: Na mjestu gdje je nekoć bio vatrogasni dom, ili neka slična simpatična tulumara, danas je vrhunski uređen prostor koji me totalno ugodno iznenadio. Čista fensijana, uz savski nasip, malo mi je čak i neugodno bilo kad sam vidio koliko ljudi u odijelima i teta u štiklama dolazi tako sređeno, a mene taman Rokatanski to jutro malo zalio mlijekom po majici Enivej, kapa dolje za uređenje, kulturu konobara, uslugu i praktički sve. Ćevapi su stigli za desetak minuta, usamljeni na tanjuru, dok je lepinja totalno čudnog oblika došla zasebno u košarici. Da, obožavam kad lepinja upije malo toća, ne masti nego mesnog krvavoslanog đusa, ali eto, nisam bio te sreće u Urnebesu. Problem je u tome da je i takva, suha lepinja apsolutno fantastična uz bok onoj u Batku. Na visini je i količina kajmaka, dvije masne debele kuglice, doduše po 12 kuna, ali i sami ćevapi su velikih 39 (Karlovačko veliko 17 kn). Tako sam još jedanput naletio na skupe ćevape (posipane peršinom pretjerivanje), iako su oba puta, i u Red Apple Pubu i Urnebesu bili slasni. A ovdje konačno nisu škripali (odvratni trend), nego se osjetilo pravo meso, s jedinom zamjerkom nije bilo mirisa. Što je i dalje puno bolje nego obratno! Dakle, vrhunski velika porcija, ukusni ćevapi, a kako cijena od 39 kuna savršeno odgovara kvaliteti interijera, ako ste pri lovi a vi samo navalite. Ocjena: 7,5 STARE RECENZIJE NA: http://www.ribafish.com/p=1393

Pred neko doba u Zagrebu se rodio klinac koji nije znao igrati nogomet. Lopta se od njega odbijala kao od rasvjetnog stupa, samo gore, pa je zato utjehu pronašao u stripovima i knjigama. Bio je mrvu povučen, u nekom svom svijetu, s pravilima koja je sam smišljao, igricama koje su začuđivale njegove roditelje, intelektom dosta ispred svoje generacije, ali bez onog alfamužjačkog štiha koji se da nazrijeti u najranijoj školskoj dobi. Škola mu je išla, iako ga se na učenje moralo natjeravati puškom, molitvama, obećanjima i pokojom ucjenicom, bio je maza kad je to htio, veseo, sladak, lako zaljubiv u totalno krive curice, i nitko nikad nije mogao prodrijeti u tu njegovu malu sivu masu. Da, bio je drugačiji, ne pretjerano, za stakleno zvono, ali drugačiji, jedinstven, poseban, osobica. Baš kao i svi drugi, ali samo jedan život imaš, i nitko ti ga drugi neće proživjeti... Polovica toga klinca vam danas ovo piše, druga polovica slavi osmi rođendan. Biti rastavljeni roditelj je vjerojatno najteža stvar na svijetu, koliko god se to činilo zanimljivim i simpatičnim, moraš biti i bad cop, good cop, kuhati, prati, igrati se, sjetiti se zadaća i lektira, tražiti uši, izmišljati igrice, ne zaspati tijekom čitanja Julesa Vernea. Biti rastavljeni roditelj je svakodnevna bitka u kojoj profulaš, nesvjesno napraviš divnu stvar, pokušaš bit pametan pa skroz zabriješ, bitka u kojoj najčešće ne dobiješ pusu za laku noć, ali je obavezno daš, jer apsolutno savršeno znaš što ti je najbitnije, na prvom mjestu u životu. Pa sine, oprosti za sve greške koje radim, bilo ih je i bit će ih, samo vjeruj da te volim najviše na svijetu i da sam uvijek tu za tebe, čak i kad ti naopako obučem majicu, ili mi padne palačinka na pod. Sretan ti rođo Rok, slavimo uskoro kad se vidimo, čeka nas još puno geocacheva, planeta, izuma, kulinarskih spaćki, priča i života, voli te tvoj najponosniji tata, koliko god se može voljeti...

Dragi moji, svi, pa čak i hejteri, eto barba Ribe nakon kraće pauze. Konačno sam zvanično postao urednik dva portala u sustavu Nove TV, konkretno Blog.hr i Punkufer.hr. Vrijeme će pokazati koliko ću uspjeti vratiti ljude da više pišu i čitaju, a manje fejsaju (Blog), odnosno da svakodnevno potraže zgodne crtice iz svijeta enogastronomije i putovanja (Pun kufer). Ono što mogu obećati je da ću ginuti kao i uvijek, pokušati iščupati najbolje od sebe i vas, fino pojest i popit, dobro se nasmijati, i učiniti ovu našu svakodnevnicu barem malo boljom. A ono što bih od vas tražio je sljedeće: -Pišite svoje blogove -Javite kad pročitate neki dobar blog, na ribafish@gmail.com i Domagoj.Jakopovic@novatv.hr -Preporučite rakije, vina, flambirani flam, pohana pačja prkna, uglavnom - sve što je zanimljivo ili vas je ostavilo bez riječi -Javite gdje se dobro jede i pije, zovite na testiranja, kušanja, kestenijade, fišijade, švarglijade, rakijade, trijade, a-dija-dija-de, i sve što se jestivo, pitko i blesavo događa u vašoj okolici - obavještavajte o svim živim festivalima, što ranije to bolje! -Savjetujete gdje ima dobrih ćevapa, kolača, raw fooda, nezdraw fooda, novih i lijepih stvari, hrabrih ljudi koji pokušavaju nešto novo, zaboravljenih jela, pila, recepata... -Klikajte manijakalno na oba profila na fejsu, šerajte, preporučajte ljudima kad vam se nešto stvarno svidi, lajkate i puno, puno čitajte Ljubi vas vaše zlatno nepce, nerast, svežder i poturica, ko ne lajka, sustigla ga hajka! Ajd pivili! Uploaded with ImageShack.us Foto: Goran Legendarni Čižmešija

Kako sam prao kućne ljubimce Jednom su mi za rođendan poklonili sedam zlatnih ribica, ali ne i akvarij. Pa su do jutra pomrle što od toga što je jedna bila piranja, a što od toga što sam ih strpo u teglu od krastavaca. Dugo nisam jeo krastavce, al tulum je bio do jaja, mislim da je to onaj kad smo 140 puta otpjevali Whole a lot of love, a Kolarić zakrmio u kadi. Vučka su odnijeli šinteri nakon što ih je zvala baka jer joj je rasturio cvijeće. Dugo nisam pričao s bakom, sve dok se nisam satro za 23., pa napravio scenu pred rođacima jer su mi donijeli samo bočicu Hardyja i svijetlo smeće nesportske dokoljenke. Al je tulum bio mrak. Obe tri papige su skončale jer su starci pušili po dvije kutije dnevno, samo bi posivile i izgubile glas. Kanarinac je krepo i ranije, počeo je pjevat ko Meštar na Žlijezde pjevaju i sletio na nos u kakicu. Dugo sam se durio na starce, starog na silu odviko, al se stara još ne da. Ježa pronađenog nasred ceste sam vlastoručno vratio u šumu jer nisam oka sklopio od rovarenja po kutiji s lišćem i jabukama, žohara sam se riješio adaptacijom, pauci ne slušaju, komarce istrijebljujem... Ostadoše samo biljčice. Uploaded with ImageShack.us Imam pet velikih koje prežive zimu, i desetak malih koje možda. Začinsko bilje odumre čim padne temperatura ispod 20, i skonča na +10, ili u sobi, ali mi svejedno ove preživjele nekako daju toplinu kad Junior nije kod mene. Možda je stvarno vrijeme da se bogato udam za neku tajkunovu kći, ali do tada, jednom mjesečno u kadi imam ovu sliku. E sad, je li to gej, žena, agronom, romantik ili pjesnik u meni, nikada nećemo saznati. Enivej, lijepo je imati neki hobi, makar pobijem tri peršina i sedam bosiljaka godišnje, a menti ne smijem pogledat u oči... Ko će prat kadu, damn...

Kako sam prao kućne ljubimce Jednom su mi za rođendan poklonili sedam zlatnih ribica, ali ne i akvarij. Pa su sirotice onako usardinjene do jutra pomrle, što od toga što je jedna bila piranja, a što od toga što sam ih strpo u teglu od krastavaca. Dugo nisam jeo krastavce, al tulum je bio do jaja, mislim da je to onaj kad smo 140 puta otpjevali Whole a lot of love, a Kolarić zakrmio u kadi. Vučka, mog prvog pravog psa, s kojim sam spavao u kućici i dijelio buhe, odnijeli su šinteri nakon što ih je zvala baba jer joj je rasturio cvijeće i priklo bugenviliju. A moja baba više voli bugenviliju od ičega. Dugo nisam pričao s babom, sve dok se nisam satro za 23., pa napravio scenu pred rođacima jer su mi donijeli samo bočicu Hardyja i svijetlo smeđe nesportske dokoljenke, pa baba nije pričala sa mnom. Al je tulum bio mrak. Obe tri papige su skončale jer su starci pušili po dvije kutije dnevno, svaki, samo bi vremenom posivile i izgubile glas. Uvije bi u jusi bilo pokoje perce. Kanarinac je krepo i ranije, počeo je pjevat ko Meštar na Žlijezde pjevaju i sletio jedared na nos u kakicu. Dugo sam se durio na starce, starog na silu odviko od fumanja, al se stara još ne da. I to joj je totalno cool. Ježa pronađenog nasred ceste sam vlastoručno vratio u šumu jer nisam oka sklopio od suludog cjelonoćnog rovarenja po kutiji s lišćem i jabukama, žohara sam se riješio adaptacijom, pauci ne slušaju, komarce istrijebljujem... Ostadoše samo biljčice. Uploaded with ImageShack.us Imam pet velikih koje prežive zimu, i desetak malih koje možda. Začinsko bilje odumre čim padne temperatura ispod 20, i skonča na +10, ili u sobi, ali mi svejedno ove preživjele nekako daju toplinu kad Junior nije kod mene. Možda je stvarno vrijeme da se bogato udam za neku tajkunovu kći, ali do tada, jednom mjesečno u kadi imam ovu sliku. Listoper. E sad, je li to gej, žena, agronom, romantik ili pjesnik u meni, nikada nećemo saznati, glavno da su biljčad sretna. Enivej, lijepo je imati neki hobi, makar pobijem tri peršina i sedam bosiljaka godišnje, a menti ne smijem pogledat u oči... Ko će prat kadu, damn...

Kraj toliko muškaraca koji tuku žene u brakovima, kraj toliko žena koje muče muškarce u brakovima, kraj toliko brakova koji počivaju na materijalnim i nikakvim drugim vrijednostima, mi se koljemo oko toga! Ostalo je svega deset dana do najskupljeg i najglupljeg okupljanja Hrvata, zbog kojeg će se potrošiti milijuni kuna, a vrtići, ceste, gradovi i ljudi ostati porušeni, prazni, tužni... Zbog moralne satisfakcije i sitne pobjede jednog dijela stanovništva, dokazat ćemo da smo i dalje tek zadrta zemljica bez neke kvalitetnije budućnosti... Koliko sam skužio, referendum je u biti dogovor vodeće oporbene (ha!) stranke i najjače crkve na ovim prostorima da piju krv ovim trenutnim iritacijama na vlasti, koje se furaju da su nešto drukčije i naprednije, a sve se više bliže dnu. Jer su iz istog legla, odnosno, tu su da se pobrinu za sebe, a ne za nas. Dakle, došlo je do smišljenog skretanja pažnje s krađa, nezaposlenosti, dugova, otvaranjem sporednog fronta, mahanje crvenom krpom pred očima vidno ljutog prosječnog građanina Slijepe Snaše, zemljice koja sigurnim korakom ide prema konačnom slomu. I onda, kad bi svatko tko je u životu pročitao više od dvije knjige, ili pogledao nešto igrano na televiziji dulje od sat vremena (dvije epizode sapunice zaredom se ne pikaju), kad bi svi trebali stati na jednu stranu, i pobuniti se protiv svih trenutnih stranaka i lopova u Hrvatskoj mi i dalje biramo biti ovce. Referendum za mržnju, referendum protiv slobode, ljubavi i poštivanja drugih. Referendum uvjerenih klerofašista i ljudi koji ne znaju što uopće potpisuju, ali potpisuje mu susjed i svećenik, i onaj mali iz općine, pa će i on. Kraj toliko milijuna važnijih, pametnijih i plemenitijih stvari, bitnijih za život i budućnost, naš mali čovjek sav svoj gnjev i mržnju usmjeruje na manjinu koja se razlikuje od njih, na zabranu braka pripadnicima LGTB zajednice. Kraj toliko muškaraca koji tuku žene u brakovima, kraj toliko žena koje muče muškarce u brakovima, kraj toliko brakova koji počivaju na materijalnim i nikakvim drugim vrijednostima, mi se koljemo oko toga! Kad me pitaju jesam li za ili protiv, kažem da sam protiv, jer smatram da apsolutno svatko ima pravo na odabir. Ja sam odabrao da pijem, ne stalno, ne svaki dan, jednom tjedno po tri-četiri pivice u Društvu prijatelja piva, i ponekad ako se baš potrefi, kao kad je sad Enogastrobrutal organizirao druženje gastroblogera na Tavanu. Kad nisam s Juniorom, nekad se olešim, i poslije mi je jedan dan zlo, ali se oporavim i idem dalje. I nikom ne nanosim zlo, i time nikome ne zabranjujem da napravi nešto što voli. Pustite ljude da žive svoj život, neka se vesele, da smo svi isti, bili bismo roboti, a ne ljudi. Uostalom, samim time što sam diplomirao, i ja sam manjina, kao i time što slušam rok, i što sam polusamohrani roditelj... Za svašta se može raspisati referendum, ali ono što je loše kod ovoga, je da je stvarno malo teže skupiti toliko potpisa. Od 2000 frendova na fejsu imam desetak onih koji su Za, sa svojim razlozima, uvjerenjima, tradicijom. A možda im je i cura naredila. I cijenim svačije mišljenje i odabir, ali da se ne možemo ujediniti protiv nečeg što nas uništava, ubija i gura u provaliju, da ne možemo očistiti zemlju od ovakvih političara, nego gubimo energiju i vrijeme na fotošopiranje naslovnih fotki na fejsu, i pljuvanje onih u drugoj boji, dođe mi da pijem dvaput tjedno i odselim u Čile. Ali neću, nego ću samo ponovit onu staru, od ukupnog broja ljudi, 10% je loših, 10% dobrih, a 80% je mediokritetne mase koja bezglavo slijedi glasne lidere, koliko god oni dobri i loši bili. I zato, volite svijet, ljubite bližnje i nemojte nas dovesti do ovakvog kraja. Time što mrzite pedere i lezbe, samo zato jer ih ne razumijete, ne činite dobro nikome, ponajmanje svojoj obitelji. Usmjerite energiju na prave probleme. Mir s vama, vodite ljubav, a ne rat. Ažurirano ( Srijeda, 20 Studeni 2013 11:03 ) na portalu zvono.euzvono.eu.

Ovo traje godinama, od 2005., ne garantiram za cijenu, ni štošta još. I morate skrolat do dna za najnovije, ajd pivili! Bolje ćevap u ruci nego poso u struci, Bolje ćevap u ruci nego janje na grani Dat ću dolar, marku, kunu, Za ćevape u somunu. Zubi moji jutrom trunu, Zbog ćevapa u somunu. Za mlohavu ja ne brinem ćunu, Mene tješi ćevap u somunu. Kad ih ljubim, one mene kunu, Više volim ćevap u somunu. Teče i teče, teče jedan slap, džebo slapa, dajte mi ćevap! Zato, mala, dođi i ti čiči, Papat će se vrući čevapčići! 1. Ćevabdžinica: Rubelj trešnjevački plac i svugdje Cijena: 25 kunića Ćevapi oblik: Kocka Ćevapi okus: Gnjecavi ali fini. Tanušna i bijedna pločica umanjuje dojam. I smrde na sodu. Poslije njih se kraljevski podriguje i prdi Luk količina: Premalo Luk okus: Nedovoljno brige, presvjež i neslan Lepinja kvaliteta: Osrednja. Fali duše Lepinja okus: Fina. Klasično. Opći dojam: U biti je Rubelj za ćevape kao i Žuja za pivu. Može i gore ali i puno bolje. Bar rade stalno i daju ti vrećicu i čačkalice. Ono što vrijeđa je visoka i neopravdana cijena. Sramota Ocjena: 5 2. Ćevabdžinica: Pečenjarnica 101 - Trešnjevački plac Cijena: 19 kunića Ćevapi oblik: One by one Ćevapi okus: Pretvrdi, solidni, ali nakon dobrog početnog dojma ostaju preplastični Luk količina: Taman tol'ko kol'ko treba Luk okus: Nije dovoljno odstajao. Pravi je tek nakon 4 sata u mlakoj vodi Lepinja kvaliteta: Čisto ulje, falucka pravog mesnog safta Lepinja okus: Dobra. I velika je za ne vjerovat! Opći dojam: Profesionalno ali bez umjetničkog dojma Ocjena: 7,5 3. Ćevabdžinica: Big mama Kvatrić plac Cijena: 20 kunića Ćevapi oblik: Kompletić 4x4 Ćevapi okus: Mekani, slasni, više okusa mesa istovremeno Luk količina: Nedovoljno Luk okus: Crven, suh, star Lepinja kvaliteta: Dobar dojam, ali nema safta nego samo čisto ulje Lepinja okus: Solidna, hrskava Opći dojam: Vrhunski ćevapi, polusolidan ostatak Ocjena: 8 4. Ćevabdžinica: Zapruđe plac Zapruđe Cijena: 18 kunića Ćevapi oblik: Pločice male i hrskave kao Kit-Kat Ćevapi okus: Okus faširane mačke, drobe se, mrve, raspadaju i presuhi su Luk količina: Mizerno, narezan na rezance Luk okus: Suh, žalostan, star ko dida od poriluka Lepinja kvaliteta: Premekana, nema korice, poput mahovine Lepinja okus: Vlažna poput močvarnog tla na Floridi Opći dojam: Katastrofa. Negacija biti ustanove, lika, luka, looka i djela ćevapa u somunu kao takvih. Ocjena: 1 5. Ćevabdžinica: Fontana trešnjevački plac Cijena: 19 kunića Ćevapi oblik: Jedan po jedan Ćevapi okus: Fali začina, suhi, neslani ali imaju okus mesa. Mali poput brabonjaka Luk količina: Presitno narezan, ali ga je dosta Luk okus: Fine, precizne blagoće, svjež, mrvicu neslan Lepinja kvaliteta: Debela, friška, malo preuljena Lepinja okus: Meka i hrustava Opći dojam: Vrlo dobar dojam, papir s logom i adresom, kompletnost Ocjena: 7,5 6. Ćevabdžinica: Strossmayer Bednjanska 14 Cijena: 25 kunića Ćevapi oblik: Pojedinačno Ćevapi okus: Ukusni, mesnati, dovoljno veliki za dva slasna griza. Čak imaju i malo ljutine Luk količina: Skoro pa dovoljno. Ma serem. Nedovoljno Luk okus: Uparen, neslan Lepinja kvaliteta: Debela, nezapečena, premekana i prevlažna Lepinja okus: Simpa, ali nedorečena Opći dojam: Ogroman problem je što motaju u aluminijsku foliju pa jedeš kuhane ćevape s kuhanim lukom u kuhanoj lepinji. Ocjena: 6 7. Ćevabdžinica: Topeto Poljička 15 Cijena: 25 kunića Ćevapi oblik: Mini kockice Ćevapi okus: Mekani, nisu loši, ali moraš razdvajat te šugave kockice pa gubiš volju Luk količina: Ima posudicu, rezan na rezance Luk okus: Vrhunski posoljen i odstajao. Premalo ga je Lepinja kvaliteta: Odvratno. Mokro poput Ribafishevih obožavateljica kad ga upoznaju Lepinja okus: Ta vlaga, koja je tako gadna kao da je lepinja provela noć u vrši, ubija svaki okus Opći dojam: Vrlo loše. Ništa za primit se. Ništa opipljivo. Kao žena bez osmijeha. Bljak. Ocjena: 4 8. Ćevabdžinica: Viktorija - Remiza Cijena: 20 kunića Ćevapi oblik: Kocka, kocka, kocka, kockica Ćevapi okus: Fin okus malo čudnog vonja, ali saftno, meko i zasitno. Luk količina: Dovoljno, ali ljepše je kad ti ostane malo viška Luk okus: Standardno dobar, od količine do slanoće i ljutine Lepinja kvaliteta: Izvanredno. I meko a i hrskavo na rubovima. Dovoljno zapečeno Lepinja okus: Svaka čast pekaru. Dođe mi da odem tamo i da ga zagrlim i izljubim. Opći dojam: Iznad prosjeka. Nema detalja koji bi odbijao, a lepinja je fakat da bi je mrtva usta jela Ocjena: 8 9. Ćevabdžinica: Filip bivša stanica Samoborčeka kod mrzle pive Cijena: 22 kunića Ćevapi oblik: Ponaosob Ćevapi okus: Vrlo fino meso, kompaktno i ukusno s mrrrvicu premalo začina. Nažalost, unatoč naglašavanju, premalo Luk količina: Rezan zbrda zdola Luk okus: Vrlo pitak i ukusan Lepinja kvaliteta: Vrlo kvalitetna iako mrvicu nedopečena i premasna Lepinja okus: Izuzetan dojam popraćen sokom koji je pustio svaki ćevap poimence Opći dojam: Kajmak u plastičnoj čašici ima vizual skorene tetrijebove sperme, al se brzo rastopi, tako da je dojam izvrstan Ocjena: 8,5 10. Ćevabdžinica: City Club Grill (Trovač od milja) Ilica 125 Cijena: 20 kunića Ćevapi oblik: Kockice Ćevapi okus: Osjeća se drveni ugljen ali isti previše sasuši ćevape koji ipak imaju pristojnu aromu i ukus Luk količina: Miserere mei. Katastrofa. Uvreda. Gulag Luk okus: Rezan okomito i u tragovima. Pretenak za ikakav dojam Lepinja kvaliteta: Mrvu pregnjecava, i puno mrvi premala. Lepinja okus: Dobar toć, ukusan i kvalitetan s mirisom pravog piromanskog dima. Opći dojam: Jezivo male porcije koje se progutaju za najviše 5 minuta. Premalo luka, ali ipak izvrsna aroma roštilja. Ocjena: 6,5 11. Ćevabdžinica: Medvešćak - Branimirova tržnica Cijena: 20 kunića Ćevapi oblik: Pravokutnici Ćevapi okus: Meso ima štiha neke životinje, ali je premlitavo za bilo kakav bolji dojam. Vrhunska količina, ali teta se ispričala da je zaboravila posolit Luk količina: Katastrofalno tanko i okomito. Kao da jedem ono tanko kaj pliva na površini korejske juhe. Luk okus: Presitno za dobru ocjenu Lepinja kvaliteta: Jestiva, malo nedopečena i neslan Lepinja okus: Kajmak spašava stvar iako podsjeća na kajmakovog prijatelja. Nepotpuno Opći dojam: Unatoč ovisnosti i posvećenosti Ribafisha od djetinjstva upravo toj pečenjari (jer je najbliža), nažalost ništa posebno. Za s nogu kad si na placu i to je sve Ocjena: 6 12. Ćevabdžinica: Marinero - Prečko Cijena: 27 + 3 kunića za lepinju Ćevapi oblik: Komadi, masni, debeli, mrcine Ćevapi okus: Najbolje meso u zagrebu, saftno, s mirisom drvenog ugljena Luk količina: Premalo i apsolutno pretanko, ali je ipak crven što se cijeni Luk okus: Usitnjen previše. Kao da je za dinstanje a ne za trenutnu upotrebu. Zmučiš se dok ga uloviš po papiru Lepinja kvaliteta: Zapečenost izvlači, iako je malo zakinuto na kvaliteti brašna Lepinja okus: Veličina oduševljava, i porcija je stvarno zasitna i za većeg karonju Opći dojam: Kad vidite tetu od 120 kila kako s guštom hiće mesinje na vatru, znate da niste pogriješili. Svejedno, bezobrazno skupo Ocjena: 9 13. Ćevabdžinica: Grana - Prečko Cijena: 25 kunića Ćevapi oblik: Komadi, dugi, jako dugi, najduži Ćevapi okus: Meso. Baš meso, a ne nadomjesci. Ipak, trunčicu presuho pa se ne može uživati do ibera. Rezan kako bog zapoveda, ali malo. Pa jel se tu treba štedit, ljudi! Luk količina: Neka mizerija. Dovoljno za sitog kunića ili umornog zerdava, ali za čovjeka... Luk okus: Jako loše. Kao da su izdubili pet dana stari kruh i nije im ga se dalo duže grijat Lepinja kvaliteta: Ogromna ali sirova. Lepinja okus: Sirova ali ogromna Opći dojam: Čevapi zato dižu stvar daleko iznad prosjeka. Ali svejedno... A Muf mi ih je toliko hvalio. Grana ne radi nedjeljom ni praznikom, ni prije 12, pa sam popizdio dok sam konačno dočekao i taj dan. A 500 metara dalje je ipak jači Marinero Ocjena: 8 14. Ćevabdžinica: Mitnica, prije okretišta na Črnomercu Cijena: 25 kunića Ćevapi oblik: Jako dugi komadi Ćevapi okus: Vrhunsko meso s mirisom i aromom juneće-svinjskog šarma Luk količina: To nije rezano nego kosano. I pužu bi bilo presitno. Ne želim jest ćevape s vilicom nego prstima i čačkalicom! Luk okus: Fino, ali presuho Lepinja kvaliteta: Bila bi izvrsna da je netko baci na ploču ili prereže. Ali kad je dobiš bjanko! Lepinja okus: Mala lepinjica ima izvrstan okus, ali nakon što sam je doma stavio u toster Opći dojam: Dakle, sramota. Uradi sam ćevapi u somunu, zasebno zamotani ćevapi od lepinje i skalpelom sjeckan luk. Još da su i ćevapi loši, a ne apsolutno fantastični Ocjena: 5,5 15. Ćevabdžinica: Čujić, Horvaćanska / Selska Cijena: 22+3 kunića za lepinju Ćevapi oblik: Komadi kvalitetni Ćevapi okus: Najbolji miris mesa. Osjeti se dim i ugljen. Šteta što su mrvicu nedovoljno sočni Luk količina: Dovoljno, mada skroz čudan tvrd i suh Luk okus: Savršen oblik i izgled jedan griz, pol čevapa, komad lepinje i baš toliko luka Lepinja kvaliteta: Pretanka i prevlažna. Ali ne strašno Lepinja okus: Solidno, iako bi se moglo pojesti i boljih u ovom velikom gradu Opći dojam: Fenomenalan okus i miris samih čevapa daje visoku ocjenu, kao i čačkalica i salveta, ali ostatak... Ocjena: 8 16. Ćevabdžinica: Mrvica, tržnica Branimirac Cijena: 20 kunića Ćevapi oblik: Simpatetična kocka Ćevapi okus: Zanimljivo meso s natruhama ovčetine. Zgodno i to je sve Luk količina: Ni za pod zub. Ali nije mi jasno, kiosk im je na placu! Ako već imaš radno mjesto na 17 metara od vreće luka, onda to i iskoristi! A ne ove rezance podmetat Luk okus: Standard Liege Lepinja kvaliteta: Zadovoljavajuće, iako ništa pretjerano Lepinja okus: Osrednja veličina ali i kvalitetna vlažnost Opći dojam: Solidan dojam. Smještena odmah preko puta Medveščaka, uspjela ga je prestić zbog suvislosti. Ocjena: 6,5 17. Ćevabdžinica: Šport, slastičarna i grill, tržnica Utrine Cijena: 24 kunića Ćevapi oblik: Komadi veći Ćevapi okus: Vrlo sočno i jako ukusno te kvalitetno zapečeno meso Luk količina: Puno mekog, ali dovoljno odstajalog luka da ne peče preveć Luk okus: Mrvicu presitno narezano za priloženu čačkalicu Lepinja kvaliteta: Sočna, saftna, skoro pa i presaftna Lepinja okus: Neizražen okus, i malo prekratko na roštilju Opći dojam: Čiča koji peče mi je na moje simpatične oči dao porciju preko reda. Ali dojam je i ovako sjajan. Ocjena: 8,5 18. Ćevabdžinica: Čingać - Vukomerec 25 Cijena: 30 kunića + 10 za kajmajkuim... Ćevapi oblik: Deset grandioznih zasebnih primjeraka Ćevapi okus: Izvanredan. Osim masom, dominiraju i okusom koji se bazira na pravom mesu! Luk količina: Premalo Luk okus: Dobar i dovoljno slan Lepinja kvaliteta: Fina, meka Lepinja okus: Jako dobro. Profesionalno Opći dojam: Bolesno visoka cijena ćevapa, ali ono što vrijeđa je 10 kuna za porcijicu kajmaka koji uopće nije kajmak nego nekakav zrnasti oblik vrhnja. Jako loše. Čevapi izvrsni kao i lepinja i luk, ali smo čekali 45 minuta. Jes da je lokal velik, ali 45 minuta u subotu u podne... Dakle, bolje od svih kockica, ali 40 kuna + benzin za do Vukomerca... Preveć. Ocjena: 8 19. Ćevabdžinica: Pečenjara Remetinec - dijagonalno prek ceste od zatvora Cijena: 25 kunića + 3 za lepinju + 10 za kajmajkuim... Ćevapi oblik: Deset velikih Ćevapi okus: Miris roštilja, okus hrenovki. Previše su samljeveni, skoro pasirani. Nekako ne daju baš po mesu za ćevape. Luk količina: Idealna. Za konja! Taman. Najviše u gradu Luk okus: Vrhunski. Izrezan na komade idealne veličine - jedan komad, jedan zalogaj! Lepinja kvaliteta: Izvanredna, velika, hrskava, debela, sočna Lepinja okus: Sjajan Opći dojam: 45 minuta čekanja, zbunjen konobar, kajmak koji nije kajmak nego stvrdnuto vrhnje i ubitačna cijena od deset kuna po kuglici. Kao da su se urotili ti ljudi s periferije da su skuplji od centra skoro duplo. Plastičan okus ćevapa, ali luk i lepinja de luxe! Ocjena: 7 20. Ćevabdžinica: Pečenjarnica B3 - Bednjanska 3, prije skretanja za Martinovku nakon podvožnjaka Cijena: 32 kunića, total alarm!!! Ćevapi oblik: Zen grosse Ćevapi okus: Miris dobar, slanoća fina, ali nema dojma. dosta praznine i ne sljubljuju se najbolje s točenim Panom, iako Ribafish jako voli točeni pan. Luk količina: Jako puno. Zakon! Luk okus: Taman kak bog zapoveda! Lepinja kvaliteta: Velika i dobra, ali previše namašćena i bez mirisa mesa Lepinja okus: Jestiv, ali ništa oduševljavajuće Opći dojam: Tete konobarica mi je popravila dan objašnjenjem da mi je jače zamastila lepinju jer je vidjela da sam mrcina, ali osim obostranih simpatija, ništa više me ne privlači zazad u B3. Sorry... Ocjena: 6,5 21. Ćevabdžinica: Cvjetno - Cvjetna cesta 21a (iza studoma i Vjesnika). Cijena: 25 kunadi Ćevapi oblik: Četiri pikulicne kockice, jebale ih kockice Ćevapi okus: Simpatičan. Mrvu iznad prosjeka i donekle vuku na meso Luk količina: Dovoljno Luk okus: Preljut, neslan i suh Lepinja kvaliteta: Suha, sirova, ali jestiva Lepinja: Dobar. Iako nisam 15 dana jeo kruh pa nisam kompetentan... Opći dojam: Neopravdano visoka cijena, jer su tek za debljinu lepinje i miris ćevapa bolji od Rubelja. Tužna atmosfera, bez mjuze i veselja, i ičega da bi se čovjek vratio. Osto sam gladan. Ocjena: 5,5 22. Ćevabdžinica: Vita Pek, Ozaljska 54, preko puta parka Stara Trešnjevka. Cijena: 22 kunića + 5 za kajmak. Ćevapi oblik: Pojedinačni. Ćevapi okus: Slabo. Boja oker cigle. Okus kosane piletine s malo papra. Luk količina: Malo. Jako malo. Pojedeš gornju polovicu lepinje i ode... Luk okus: Dugo bio u vodi, mekan, nježan, slan - za deset! Lepinja kvaliteta: Premasna, nedovoljno pečena, ali i hrskava. Lepinja: Solidno. Nije preveć bijela kao inače u prosjeku. Opći dojam: Ili sam ja navikao da ćevapi budu sivo-crni, ili kod ovih, isprana-cigla-crvenih, nešto ne valja. Meso nije mljeveno nego sažvakano, luka ima za tri zalogaja, a stvar izvlači okus mljackavog luka i fino hrskave lepinje. Kajmak je veličine hračka od gušterice, ali daje neku kakvu-takvu aromu. Jes da mi je blizu doma, ali - ne hvala... Ocjena: 5,5 23: Ćevabdžinica: Beli, Rudeš, na uglu Anine i Rudeške. Cijena: 22 kunislava Ćevapi oblik: Pojedinačni. Ćevapi okus: Solidno ali mrvu presuho. Podsjećaju na one kupovne od Carnexa sredinom osamdesetih. Luk količina: Fali za zadnja dva griza. Luk okus: Fin. Ne preljut i dovoljno sitno nasjeckan da ga ne moram jest ko jabuku. Lepinja kvaliteta: Prhka ali nedopečena Lepinja: Dobar, ali nije bilo dovoljno masti. Opći dojam: Najveća je fora da na meniju tog kioska/ćevabdžinice piše da je normativ 9 ćevapa, s čime se u karijeri još nisam susreo. I bilo ih je devet. Simpatična bakica koristi drugu polovicu roštilja da na njoj peče kestene, a kompletna ocjena je da Beli ne nudi ništa posebno, ali ni da nema prevelike zamjerke. Ocjena: 6 24. Ćevabdžinica: No1, Trešnjevački plac Cijena: 19 pitomih zečeva + 3 za kajmak Ćevapi oblik: Pojedinačno, 10 malih Ćevapi okus: Neloš okus, ali brate, manji su od činčiline piše... Luk količina: 'Nako. Uz štednju u početku skoro pa dosta. Presitno nasjeckano Luk okus: Mrvu presirov i prežestok Lepinja kvaliteta: Da je mrvu veća - eto sreće! Lepinja: Malkice izgorila te ohrskavila i jako masna. Zakon Opći dojam: Prva od tri ćevabdžinice u nizu. Zanimljivo za gledanje dok ih jedna nezainteresirana teta peče a druga pakira. Razmjerno jeftino i fino uz dodatak najboljeg kajmaka u Zagrebu za pišljive tri kune. Još samo da ti se i prije pečenja minimalni ćevapi na očigled ne smanjuju na onoj ploči za pečenje... I jedna teta ima flaster na prstu, što nikad nisam znao cijenit. Fuj. Ocjena: 7 25. Ćevabdžinica: Vrbik, ugao Vrbika I i neke ulice na Z. Cijena: 28 valuta + 6 za kajmak Ćevapi oblik: Pojedinačno, 10 duguljastih taman za dva griza svakiĆevapi okus: Fino, mesno, ali boja ubija neka varijanta pješčano isprane narančasto-smeđe. Ko zarigani hrastov parket Luk količina: Izdaja. Perverzija. Laž! Stane u prstohvat Luk okus: Solidne konfiguracije i jačine Lepinja: Saftna, čak presaftna, sirova Opći dojam: Išo sam s posla nekaj pojest sa žlicom. Ali u radnu subotu ni gablec-tete ne delaju. Pa nas je nos dovukao do drvene kućice, zgodne konobarice i najsporijeg konobara u Hrvatskoj. Čekali smo dvije porcije 43 minute Tri salvete sam pojeo čekajuć Preskupo, kajmak fin ali i opet duplo skuplji nego na Trešnjevci, lepinja razmočena a boja mesa kao himen od hijene. A bio sam tako gladan Ocjena: 6 zbog sporosti, iako možda zasluže 6,5 Ma ne zasluže. 26. Ćevabdžinica: Little Chef, ugao Palić-Pile, Kruge Cijena: 20 ravno + 5 za kajmakčalan Ćevapi oblik: Kockice, jebo vas redenik Ćevapi okus: Mehki, gumeni, fina aroma iako fali čvrstoće i karaktera ukusa Luk količina: Bijeda. Relikvio relikviorum, kako god se to pisalo Luk okus: Simpatično Lepinja: Jezivo masna i premala Opći dojam: Preporučeno od strane brata blogera Jet Mange, kojem je mali šef vjerojatno u rodu, jer se ćevapi ničim ne ističu. I dalje dobijem fraze kad vidim ćevape u kockici po četiri (ko da dobijem odvojeno sise, ono okruglo okolo koje ne služi ničemu i bradavice), a ni lepinja ni luk nisu ničim oduševili. I čekao sam u firmi sat i pol dostavu. Jedino je cijena prihvatljiva, iako bi po kvaliteti trebala bit oko cca 11,5 kuna. Mamuim Preporuka zaobići. Ocjena: 5,5 27. Ćevabdžinica: Zen, Fabijanićeva 1, Velika Gorica Cijena: 17 kunjki Ćevapi oblik: Pojedinci, sićušni Ćevapi okus: Solidno prosječni, malo prekosani te gumenasti ali zadovoljavajuć after podrig Luk količina/okus: Nedovoljno, malo presuh, neposoljen Lepinja: rskava i dovoljno pečena ali nije pokupila vonj mesa nego samo ulje Opći dojam: Idealan odnos cijene i usluge - za male pare čisto solidan uradak. Ipak su vizualno malo presitni i bez jače arome da bi ušli u top 5. Najveća je zamjerka - nedostatak kajmaka u ponudi (konobar me pogledo ko da sam tartufe tražio), pa zato ocjena dolje. Ali vozit EOS-a i podrigivat po ćevapima - neprocjenjivo... Ocjena: 6,5 28. Ćevabdžinica: Bravo Šola, Ozaljska 38 Cijena: 25 kunjerosa, kajmak 6 Ćevapi oblik: Pojedinci, poprilično veliki i odeblji, za nokat i pol duži od prosjeka Ćevapi okus: Sjajan okus dima od pravog roštilja a ne onaj isprazni od ploče, mrvu su prespužvasti ali i dalje jako jako dobri, mirisni, fini, meki. Još dva ne bi bila višak, al jebat ga Luk količina/okus: Dovoljno, ali su pomiješane dvije vrste od kojih je crvena bila preljuta a bijela stara, uvela i sasušena. To niiiije u redu Luk količina: Premalo. Kodf šestog ćevapa sam išao rezat novu glavu u kuhinju... Nedopustivo! Luk okus: Odstajao, mekan, ne preljut Lepinja kvaliteta: Više nego solidna, debela, tusta, zadržala aromu i miris mesa, mrvu premekana Lepinja: Slasna, slatkasta, zasitna i u dovoljnim količinama Opći dojam: Oduševljenje mesnim okusom ćevapa i domaćom aromom lepinje pokvario je minimum luka i razvodnjeni dio donjeg dijela lepinje iz kojeg se doslovno cijedilo. Lepinja je bila ravnomjerno razrezana (smijte se vi, al mrzim kad je onako ofrlje zrežu, ko frtalj kruha čiji rez završava na sredini). Čista osmica i pol zbog fantastičnog lako mazivog i brzo topivog kajmaka za samo 6 kuna koji dolazi u čašici od decilitra (kad se sjetim one prevare u Čingaču, pozlije mi), ipak pada na samo osmicu jer me malo klala probava prije ćorke. Rok se nije bunio... Uglavnom, jako, jako dobro. Bravo Šola! Inače, ime birca je nastalo kad su naši osvajali prvenstvo. Nije Šolin. I idealan je za gablec čuvarima djece koja trčkaraju bespućima trešnjevačkog parka izbjegavajući pseća govna. Ocjena: 8 29. Ćevabdžinica: Saće, Anićeva 1, Trokut Cijena: 29 kuna, kajmak 6 Ćevapi oblik: Sitni nabijeni komadi. Fin masivan okus junetine Luk količina/okus: Fino, elegantno, mrvicu nedostatno Lepinja: Tanka kao hostija. Suha. Dok je topla, ukusna, ali čim se mrvu ohladi - kamenko. Opći dojam: Dakle, riječ je o tipičnoj Sarajevskoj školi ćevapa. Naručuje se broj ćevapa (5, 10, 15, ko se nije skrio...) i količina somuna (pola, cijeli). Lepinja se ne zamašćuje i potpuno je tanka, a kuhar je pred kraj razlomi prstima. Ovim putem moram priznati da ću bit subjektivan i dati jako nisku ocjenu, ali najviše zbog činjenice da sam odgojen na zagrebačkoj školi somuna koja se bazira na saftnoj lepinji i rastresitijim ćevapima. Eto. Ali zato im je kajmak mašala! Ocjena: 4 30. Ćevabdžinica: Ham Ham, Branimirov plac, dostava na 4614416 Cijena: 22 ćune, kajmak 5 Ćevapi oblik: Kocke. I to neke metiljave da se ne daju odvojit... Okus nedorečen. Ko govno od političara... Luk količina/okus: Fantastika. Puno, skoro pa cijela glavica kapitalca, ne pretanko, ne predebelo, ne preljuto. Apsolutno savršeno Lepinja: Vodnjikavo ko ono govno od mekdonaldsa. Ko da zemlbabu jedem a ne somun... Opći dojam: Bljedunjav. Okus mesa nije loš, ali ni dojmljiv. Sutra ujutro sam podrignuo s aromom mrtvog mornara u ustima. Kajmak je nekak skoren i neslan, lepinja proljevasta, ali mi je luka ostalo za doručak uz čvarke. Ocjena: 5,5 31. Ćevabdžinica: Jarun, Jarunski plac Cijena: 20 kna Kajmaka nema u ponudi. Ćevabdžinica bez kajmaka Ko pivnica bez pive. Kao devdesetih u Pivnici Grand Slam. Koju pivu imate Žuju A još nešto osim Žuje Malu Žuju. Pa dobro, piše da ste pivnica. Kaj nemate više niš Imamo vino za 20 kuna. Magdaaa! Kaj je Imamo kaj piva osim Žuje Stelu. Eto, imamo i Stelu. Oćete Stelu Ne, daj vino. I reci onima kaj tandrću da se stišaju. Pa to su braća Justin. Da, i Pa oni su legende! Možda su bili prije korejskog rata, ali daj ih stišaj Ma gonite se vi u kurac Goni se ti... Pa smo izlazili u Mlinove Krke... Ćevapi oblik: Kocke, kocke, kockice... Ćevapi okus: Prije okusa miris. Po mrtvoj ribi. Okus nije loš, ali ako jedeš s kvačicom na nosu. Dapače, onda je vrlo fin... Luk količina: Sramota. Djeca im toliko jela dnevno... Luk okus: Dobar, veliki komadi, odstajao, slan. Lepinja: Meka, fina, slasna, flafi, ali nedopečena Opći dojam: Nabijem vas na ovo malo tvrdog kvalitetnog domaćeg penisa ako niste u stanju dat puno luka kad vam se naglasi - Puno luka. Sklop riječi Puno luka znači da uz deset ćevapa i pripadajući somun želim izrezano cca glavicu allium cepe u prirodnoj veličini tako da mogu uz svaki ćevap pojest i luka u obliku dva usrana rondomenta. To mi dajte, a ne prdac od lastavice!!! I smrde. I kad si ih pojeo, legnu ti kao da si pojeo ciglu s pinđurom. Dizaster. Al bolje od Rubelja... Ocjena: 5,5 32. Ćevabdžinica: Kod dede, Prečko, preko puta Marinera Cijena: 33 kune, kajmak 8 Ćevapi oblik: Pojedinci, veliki za tri zagriza ali samo 8 komada, bem ti normative Ćevapi okus: Uglancani, ali suhi i užasno papreni Luk količina: Molim vas, s više luka Aha I dođe mi na stol šest kriškica. Katastrofa. Na luku štedit, lopovi, štedila vam žena u krevetu... Luk okus: Mekan, slan, idealan... Lepinja: Velika i debela, slatka i fina ali užasno suha na 90 posto teritorija Opći dojam: Prečko je ćevapna Meka. Marinero, Grana, Stari kotač pa evo i Deda. Nažalost, i Marinero i Grana su mi pali u očima za pola boda (a Trokut narasto za puna tri) jer sam u međuvremenu počeo jesti po Bosnama i Makedonijama pa vidio da su kod susjeda ljepše jabuke. Isto je tako i s Dedom. Najzgodnija je od svega bila posudica za kajmak, kao da naručiš umak u Jajcu 1978. Zakon! Kajmak fini, čevapi mesni al suhi, lepinja nenamočena, skupo, vruće... I sve puno Kineza, ne idem više jest u kineske restorane. Užasno puno propusta, ali uz Tomicu crnoga - skroz OK... Ocjena: 6,5 ------------------------------------------- 33. Ćevabdžinica: Ćevapčići Ferhatović, Dubravkin trg 3, dostava Cijena: 36 kuna, kajmak 10 Ćevapi oblik: pojedinci, tanani, pišljivih osam komada Ćevapi okus: sarajevska škola, nema masnoće ni putenosti, tvrdi, mesnati, odbojni Luk količina, okus: skoro pa dovoljno, kosani, zahtijevaju upotrebu vilice (bloody hell!) Lepinja: izdubljena za kebab, sjajna u sredini - namirisana roštiljem, na rubovima jezivo tvrda i nejestiva I tako, načuh da su se kod Autobusnog navodno otvorili pravi sarajevski ćevapi, prvi nakon Saćeta u Trokutu (koji su se digli za barem ocjenu i pol), pa rekoh - ajmo mi stavit jubilarnu, 33. recku na Ribafishov ultimativni test ćevapa Opći dojam: Ostalo mi je ujutro par komada od druge porcije, pa sam ih onako ladne utrpo, samo da si dam alibi da ne moram ić trčat na prazan želudac. I tu mi je žvačuć sinulo. Vratilo me u mladost, sedamdeset i neku kad bi stari napravio juhu od neke kravetine i onda od ostatka mesa navečer napravio goveđu salatu. Ovaj šatro-Ferhatović umjesto ćevapa prodaje govedinu na salatu. Vuče to na Sarajevo, ali teško je to prihvatljivo zagrebačkom, na svinju naviklom nepcetu. Suho, tvrdo. Bliže nekim sportskim kobasama no ćevapu. Pederluk jer ih je samo osam, a daleko su od velikih, kajmak je korektan iako neslan i preskup, luk fin ali kosan, poslužit će danas za dinstanje za pasta šutu. Lepinja se jede ko lubenica, ni traga od masti iako je fino sočna. Vrhunsko tijesto. Nažalost, kad pojedeš i zadnjeg, OSMOG, ostanu ti suhi prsti. Ogromna cijena za puno premalo užitka. Ipak plus za meso u kojem nema soje ni mačaka Ocjena: 5 Ribafishov ultimativni test ćevapa u somunu: 34.(Ćevabdžinica: Žar Badalićeva 19, Trešnjevka - kod stadiona NK Zagreb Uploaded with ImageShack.us Cijena: 25 kuna ćevapi, 4 kune lepinja, 8 kuna kajmak ( Ćevapi oblik: pojedinci, tanušni, jednozalogajni, deset komada( Ćevapi okus: iznenađujuće sočni i ukusni, čak i škripavi, fali tek malo mirisa i okusa do savršenstva( Luk količina, okus: nedovoljno, ali zadovoljavajuć oblik i fino peckav okus( Lepinja: taman masna, na zahtjev i dovoljno prepečena Opći dojam: Nakon razočarenja Ferhatovićem, trebalo mi je nešto jako dobro da mi vrati povjerenje u ćevap. Poslušao sam nato svoju curling drugu Zizu i još par ljudi i otputio se na deset minuta pješke od posla, preko puta stadiona NK Zagreb pa desno pa prva lijevo. Kao prvo, ugodno sam iznenađen lokalom, pristojan, uredan, nezagušljiv. Čak i komada ima! Kulturan konobar i fina nepreglasna muzika dizale su polako ocjenu za ukupni dojam, koju je još povisila brzina i kvaliteta usluge, plastična kutija i iznenađenje kad sam nakon sulude vožnje (kako mirišeeee) stigao doma kao prilog mukte idu tri krumpir-pole s kajmakom! Ko da sam treću sisu vidio na prvom dejtu!!! Okus je sjajan. Nekako mokro škripav, slastan, flafi, tek milimetar nedostaje da ih zaprosim i preselim na Trešnjevku. Povoljna cijena, kvalitetna usluga i ambijent, stvarno lijep dojam, za svaku preporuku. Još kad ih zalijete Meneghetijevim merlotom, bokte... Sad moram opet u Šport i Marinero da vidim jesu ih prestigli Ocjena: 8,5 ---------------------------------- Ribafishov ultimativni test ćevapa u somunu br. 35: 35.Bistro: Jadran Velika Gorica, Kolodvorska 67, kod velikog Konzma Cijena: 24 kuna ćevapi i lepinja, 7 kuna kajmak ( Ćevapi oblik: komadi, srednje debeli, oduži, oveći, deset komada( Ćevapi okus: krupna čeljad koja zadovoljava samo formom, ali okusa - nema Luk količina, okus: premalo, savršeno izrezano, neslano Lepinja: nedovoljno pečena unatoč zamolbi, premekana, iako slasna i ukusna Uploaded with ImageShack.us Opći dojam: Nakon neoduševljenja i nenalaska zena u Zenu, a prolazeći kroz Turopolje gladan, poslušao sam savjet dragih mi Velikogoričana o njihovoj skormnoj ćevapnoj ponudi. I kako nikako da odem iza Antunovića, na jarunski plac i ispod petlje u Pruđu (tri sljedeće nahvaljene destinacije), kušah eto i ove mladiće. Iako sam naziv ćevabdžinice Jadran nekako ne ulijeva povjerenje... Jadran pa ćevosi, ono, nejde... Tijekom kratkog čekanja pljunuh si u facu rokersku naručivši Kasačko. Rastočilo se Prvi vizualni dojam je sjajan jer fakat veliki ćevapi Sifredijasto iskaču iz somuna kao Domaći iz vatre. Luka fali, ali zato kajmaka ima ko juhe u kineskom restoranu. Nažalost, kajmak je neslano žućkasto vrhnje, a ćevapi totalno bezukusni. Nedorečeni. Ovlašni. Nema ljubavi, nema finog mirisa, samo veliki obrok. Što je ipak dovoljno za izdizanje iz prosjeka, ali ni ništa više od toga Ocjena: 6,5 --------------------------------- Ribafishov ultimativni test ćevapa u somunu br. 36: Jazz.Ba Chevap 36. Jazz.Ba Chevap Zagreb, Varšavska 8, preko puta bivšeg Aeroflota, dobro, kina Europa... (porcija luka na slici ne odgovara porciji u prirodi, jer sam cijelu jednu maznuo Rokatanskom i istresao sebi prije fotkanja, da sad mu kuham blitvu...) Cijena: Ćevapi 33 kune, 8,50 kuna kajmak ( Ćevapi oblik: Deset zasebnih komada, sitni, tanušni, bez neke osobnosti Ćevapi okus: Nema ga, ni mirisa, ni okusa - samo oblik... Luk količina, okus: Sjajan vlažan, mrvu neslan lukac, sarajevski sitno nakosan i minimalne količine Lepinja: Mekana, sočna, vlažna, fantastične strukture, samo preblijeda, i naravno, sarajevski - neuljena. I nesarajevski - poludebela! Opći dojam: Na prometnom mjestu u centru grada smjestila se nova ćevabdžinica, koja je, iako u podrumu - definitivno među najurednijima i najukusnije sređenima u gradu. Bakreni stolovi, vesele slike po zidovima, drveni detalji, truba (!), uglavnom svega pomalo podsjetilo me odmah na moje prve zagrebačke ćevape u životu, 1978. u Petrinjskoj preko puta zatvora, s ogromnom slikom Seljačke bune i nekim žutim čašama za domaći jogurt. Evo mi je suza potekla, tom okusu težim... Konobar uljudan, klopa brzo na stolu, sve odrađeno sa smješkom, iako se trebalo čekati s plaćanjem. Coca cola 14, Tomislav 15 kuna, i onda ćevosi, klasično sarajevski, u pola lepinje, vizualno premalo (na kraju se pokazalo da nije bilo samo vizualno), kajmak normalne veličine, topiv, prelagan. Od luka se djevojčica sa žigicama ne bi najela koliko ga je malo bilo, iako nije bio loš, a refill je dvije i pol kune, ali nas je tip počastio... E sad, kad sam sve nahvalio, dolazimo do najtežeg dijela, a to je okus ćevapa. Jer ga nema. Sočni su, vodenasti iznutra, fino zapečeni, ali nakon deset sekundi žvakanja i gutanja, ostaje samo neki kiselkasti podsjetnik na nešto što bi trebalo biti ćevap. A nije. A nisam toliko razmažen, fakat sve jedem, možda me posjet Čučkovićima u Viškovu razmazio, ali ovdje mi fali okusa. Na žalost, unatoč svemu ostalom, visoka cijena ćevapa i kajmaka (dobro, ipak su u strogom centru i sve je stvarno čisto), ne daju mi da dam veću ocjenu. A i nisam se najeo. Devetka za ugođaj, desetka za divne seksi tanjure, puno manje za same ćevape možda da probate pljeskavicu, ili da Žar uposli ovog konobara... Ocjena: 6,5 P.S. Sport u Utrinama je u međuvremenu pao za punu ocjenu, a kod Koste sam oba puta završio na vozu, pa se bute strpili... 37. Urban Grill Sarajevo Zagreb, Zagrebačka Avenija 104, na platou kod naselja Antunović (benzinska, hotel, kazino) na zapadnom ulazu u grad Uploaded with ImageShack.us Cijena: Ćevapi 22 kune, 6 kuna kajmak ( Ćevapi oblik: Deset sićanih, malo sasušenih, oker smeđih Ćevapi okus: Zgodni, ukusni, ali ne pretjerano impozantni Luk količina, okus: Mižerija od količine, fin vlažan, kosan, i bez miligrama ljutine Lepinja: Apsolutno fantastična, broj jedan među sarajevskim franšizama Opći dojam: Jako puno ljudi me uputilo u Urban Grill, ali kad sam konačno krenuo na rub grada, lokal je bio zatvoren jer se navodno od masti zaštopao dimnjak pa je sve izgorilo. Nikad nisam provjerio tračeve, ali nisam ni dugo vremena navratio. Sve do jučer, kad mi se guza udobno naslonila na prozračnu, iako klaustrofobnu terasu među par zgrada. Pristojan, ali neću-ti-ništa-reći-ako-me striktno-ne-pitaš konobar, jedan od četvorice koji ordiniraju, brzo i kulturno donosi sve naručeno, i krećem s klopanjem uz nalukavanje zgodnih teta iz fitness salona preko puta ćevabdžinice mora da im je teško hopsat uz ove mirise. Jer mirisa, za razliku od Jazz Ba Grilla ovdje ima! Escajg i atmosfera nisu na nivou iz Varšavske ulice, ali ih ćevapi okusom tuku za punu ocjenu. I dalje to nije ništa epohalno, ali ima neki smisao. Kao da završite sa sestrama Williams sami u sobi nakon tuluma, ali se probudite kraj Venus. Mala količina, vrlo malo začina, nedostatak završnog podriga, ali i daleko najbolje tretirana i ispečena sarajevska lepinja ever, vani hrskavo tvrda, iznutra meka i puna kao duša. Svjedočim izderavanju jednog konobara na drugog jer je "iznio njegovu narudžbu bez pitanja" (!), i nastavljam s mljackanjem. Kajmak fin, luka premalo, a najveća greška za koju sam si sam kriv, je narudžba Sarajevske premium pivice za 25 kuna, jer se nikada neću složiti s njenim ukusom, zelenkastom bojom i nepčanim ubojitim udarom gorčine koji ne završava nikakvom aromom. Al je boca seksi. A mogao sam Osječko crno naručit, kreten, no, što je tu je, ćevapi su i zbog okusa i zbog cijene puno prihvatljiviji od JazzBaa, a sad moram ponovo naletit do Ferhatovića, jer me rajca da ih nisam pretjerano iskritizirao, a ni Sofra nije away from me... Jel još postoje oni novopazarski na Jarunu Ocjena: 7,5 -------------------------------------------------- 38: Slajo (Oktogon, Dugave) Zagreb, u strogom centru Dugava, između Marchea i Blue Marineta Uploaded with ImageShack.us Cijena: Ćevapi 25 kuna, kajmaka i priloga nema Ćevapi oblik: Deset poštenih mladića Ćevapi okus: Prolazno prozirni, škriputavi, nedorečeni Luk količina, okus: Vrhunski obilato i ljuto Lepinja: Malo gumenasta, ali friška i fina, nažalost - bez safta Opći dojam: Opći je dojam bio da smo bili užasno gladni, kako fizički, tako i psihički, jer nas je Litva netom oprala u košarci. A kako se malkice zagemištalo, i zamirisao nam roštilj, tako smo navrnuli i u "Slaju", koji se možda i ne zove tako, ali nam je Micika tako rekao, pa smo poslušali. Kroz prozorčić se vidi majstor ćevapar što sliči na Seju Saxona, i prilično nezainteresirano okreće meso, a neugodno je iznenađenje bilo što nema alkohola, ali ni nikakvih priloga osim luka. Jako pristojna teta nam kaže da sjednemo u birtiju do, gdje ima gemišta, i da će nam ona donijeti klopu za stol. Ubrzo su fakat pred nama, a vizualno su stvarno sjajni, vire onako fini veliki iz lepinje ko Domaći iz vatre, slina teče kao Niagara, bacamo se sa svih deset prstića, i čekamo da se slegne prvi zalogaj kako bismo došli do zaključaka. Stvar se ponovila dvadesetak puta, ali očekivana sreća nije došla. Dakle, ćevapi su bliže hrenovkama nego ćevapima, prskavi, škriputavi, nekako lažni. Nema rastresitosti, mirisa ni okusa mesa, kao da jedemo mljeveni kebab. Svaka čast na količini i veličini, pa i zasitnosti, ali najviše ostaje dojam nedorečenosti. Da smo bar ušli u finale, i oni bi nam bolje legli, ali ovako nisu ispali neka sreća, iako je divna ta dugavljanska domaća atmosfera gdje se stvarno osjećaš kao da si doma. Ima još koja u kvartu Enivej, ajmo sutra dobit tu broncu, piviliii! Ocjena: 6 -------------------------------------- 16: Ćevabdžinica: Mrvica, tržnica Branimirac Bonus apdejt 25.09.2013. Cijena se u par godina popela na 26 kuna, kajmak je nevjerojatnih pet, a postoji i opcija King koja sadrži pet pločica po četiri metka, pardon ćevapa i to za 31,5 kunu. Ovo pišem kako bih ipak dignuo ocjenu Mrvici na punih 7, jer me već godinama hrane kad mi se stvarno ne da nikam vani. Ništa epohalno, ništa zbog čega bih nekoga vodio tamo, ali taj neki kontinuitet, normalan, ne preslan okus, dosta luka i šmek po mesu a ne soji ni loju, čisto nek se zna. Kockice dosadnjikave, nikad ne znam jel treba jest okomito ili vodoravno, ovaj put im je i malo pobeglo, vidi se na fotki Još da jeftini kajmak nema toliko skorenog vrhnja, ali ajde de, za dostavu po kijametu taman! --------------------------------------------------- Ribafishov ultimativni test ćevapa u somunu br. 39: The red apple pub, Krste Odaka 10, Prečko 39. Ćevabdžinica: The red apple pub Cijena: 39 golemih kuna Ćevapi oblik: Deset debelih prstića Ćevapi okus: Fini, masni, konkretni Luk količina, okus: Nedovoljno, fensi, kitnjasto Lepinja: Svilenkasta, začuđujuća, plastificirana Opći dojam: Prečko je zagrebačka ćevapska Meka i Medina. Marinero navodno slabi, Grada i Deda definitivno više nisu kao nekada, Stari kotač nikad nije ušao u istraživanje jer nema somun nego samo kruh na šnite I onda sjedneš u prekrasan pub s ograničenim, ali ipak solidnim izborom piva (Grička vještica 20 kn), i ne vjeruješ da si usred ničega. Dakle, fina atmosfera, jedan konobar preuljudan i sjajan, drugi totalno neartikuliran, na granici odustajanja, a ćevapi Dakle, 40 kuna se ne daje za ćevape osim ako stvarno nisi gladan, ili ih testiraš, pa sam dobio list salate, ajvar, mizeriju luka i sasvim solidnu porciju. Lepinja kao da je izašla iz kineskog cirkusa, plastična, sjajeća, ali ukusna, meso sasvim solidno bez većih zamjerki ali i ljubavi, čista sedmica da ih platiš 25 kuna. Ali eto, ipak je to pub s višim cijenama pića i klope, plaćaš uređenost i atmosferu. Šteta što nema muzike, i što me je konobar, kad sam ga prijateljski upozorio na fetusoidno smeće u octenjači skoro iščupao grkljan. Kakav tip, bože Dakle, ako ste dubljeg džepa i volite zaliti sasvim solidne ćevape s Gričkom pravac Crvena jabuka. Ocjena: 7 Ribafishov ultimativni test ćevapa u somunu br. 40: Urnebes Uploaded with ImageShack.us ----------------------------- 40: Restaurant & Night Bar Urnebes, Trnjanska cesta 117 Cijena: 39 kunolomaca Ćevapi oblik: Deset poštenih, krupnih mladića Ćevapi okus: Fini, masni, konkretni, mesni Luk količina, okus: Premalo, ufino Lepinja: Sa strane, paperjasta, topla, fantastična ali nemasna Opći dojam: Na mjestu gdje je nekoć bio vatrogasni dom, ili neka slična simpatična tulumara, danas je vrhunski uređen prostor koji me totalno ugodno iznenadio. Čista fensijana, uz savski nasip, malo mi je čak i neugodno bilo kad sam vidio koliko ljudi u odijelima i teta u štiklama dolazi tako sređeno, a mene taman Rokatanski to jutro malo zalio mlijekom po majici Enivej, kapa dolje za uređenje, kulturu konobara, uslugu i praktički sve. Ćevapi su stigli za desetak minuta, usamljeni na tanjuru, dok je lepinja totalno čudnog oblika došla zasebno u košarici. Da, obožavam kad lepinja upije malo toća, ne masti nego mesnog krvavoslanog đusa, ali eto, nisam bio te sreće u Urnebesu. Problem je u tome da je i takva, suha lepinja apsolutno fantastična uz bok onoj u Batku. Na visini je i količina kajmaka, dvije masne debele kuglice, doduše po 12 kuna, ali i sami ćevapi su velikih 39 (Karlovačko veliko 17 kn). Tako sam još jedanput naletio na skupe ćevape (posipane peršinom pretjerivanje), iako su oba puta, i u Red Apple Pubu i Urnebesu bili slasni. A ovdje konačno nisu škripali (odvratni trend), nego se osjetilo pravo meso, s jedinom zamjerkom nije bilo mirisa. Što je i dalje puno bolje nego obratno! Dakle, vrhunski velika porcija, ukusni ćevapi, a kako cijena od 39 kuna savršeno odgovara kvaliteti interijera, ako ste pri lovi a vi samo navalite. Ocjena: 7,5 ------------------------------------------- 41: Tri Fenjera, Vinodolska 2b, Dubrava Cijena: 17 krznaša Ćevapi oblik: osam malih crnčića Ćevapi okus: Prhko, tvrdo, ne baš... Luk količina, okus: Simpatična gomilica Lepinja: Omalena, nedorečena Kad sam već poslušao sve savjete za navodno najbolje destinacije, rekoh, idem vidjet gdje me to Prša šalje na najjeftinije, ali izvrsne ćevose, negdje u sredini Dubrave. Pristojno zdanje, malo tiho i prepločasto dočekalo nas je finim mirisom (kasnije se ispostavilo šiš-ćevapa), kao i nevjerojatno niskim cijenama ćevapa i kebaba. Naručismo oboje, kebab po 20, ćevape za 17, i doživjesmo totalni fijasko. Kebab je bio prekrasno uređen i aranžiran, ali kao da su ga slagale vjeverice nit soli, nit papra, tek malo blijedog safta bez ikakve dorečenosti. Meso je ono najgore moguće, bezmesna gigantska megahrenovka, masna i lišena ikakve ljubavi. Nepojedeno. Spas smo tražili u malim pregorenim tartufastim oblicima koje bi samo topla majka nazvala ćevapima. Izvana tvrdo, iznutra sivo, okus još i nekakav, ali izgled... Luk i lepinja samo solidni, opći dojam daleko od prolaznog. Ugodna atmosfera, pristojno osoblje, ali meni na razini Majburgera iz 1979. Što je najgore, kad smo odlazili opet su zamirisali šiš-ćevapi, i to opako... A ništa, više sreće drugi put... Ocjena: 2/3

Kako se danas u većini naslova krije neka caka, tako je to slučaj i s ovim. Doduše, punkufer.hr je doista bio na licu mjesta, prisustvovao natjecanju 16 najboljih trojki države, lokanju litara piva i fantastičnoj atmosferi i bodrenju. Jedino što to nije bilo u Hrvatskoj, nego u Bosni i Hercegovini... U sklopu turneje susjednom nam državom, skromno nazvane Ćevapima BIH, vaš je lutajući hedonist porciju iz legendarnog banjalučkog Muje odlučio pošteno zaliti lokalnim pivom u navodno najpopularnijoj gradskoj pivnici Mac Tire Pub. Osim što mi ćevapi nisu nešto sjeli, naime, Nektar je ove godine tako-tako, utjehu sam pronašao u crnom Nikšićkom, a pažnju mi je zaokupila gužva i galama, te nekih desetak ljudi na povišenom prostoru namijenjenom za bendove. U tijeku je te subote, naime, bilo finale prvenstva Republike Srpske u brzinskom ispijanju piva za trojke. Malo stisnut i nervoznjikav, ipak sam u Banja Luci, iz koje su mi vrlo nedavno granatirali rodni grad, upitah prvog lika do sebe o čemu se radi, a on mi kaže Čekaj malo, majstore, nastupam! Ode čovo na stejdž, ja se nalaktio i počeo upijati pravila. Tri na tri, svatko po malo pivo na stolu, zbrajaju se sva tri rezultata i bonus sekunde za ono što je ostalo u bocama. Prosječan rezultat oko 6 sekundi po lubanji, Nikšićko sve bolje, ovaj moj prošao u polufinale, tapšanje, veselje, klopa. Pub fantastično uređen, masa vesela. Nekako bi htio u Zagrebu provoditi vrijeme u pubu s dvadesetak vrsta točenih piva različitih pivovara, no to je očigledno viša sila. Ekipa iz Doboja pobjeđuje i u polufinalu, što još poboljšava atmosferu od barem 200 ljudi, ali na kaju ipak gube za dlaku od Pub Dublina iz Modriče, koja je koju minutu nakon toga i okrunjena titulom Nektar šampiona 2013. godine za najbrže pivopije u Republici Srpskoj, uz fantastičan rezultat od 18,257 sekundi te tako zasluženo osvojila nagradu u iznosu od 4000 KM. Titulu Nektar vicešampiona i 2000 KM osvojila je ekipa Sinema iz Doboja, dok je tim iz Gradiške, Od sutra ne pijem osvojio treće mjesto i 1000 KM. Tako je završila prva sezona ispijačkog natjecanja Nektar šampion u disciplini brzog ispijanja Nektara od 0,33l. U 90 evenata natjecalo se oko 600 ekipa sa sjevera BIH. Banjalučka pivovara je tako proslavila 140 godina postojanja, a ja sam blago pripit zamislio sebe kao Olivera Mlakara Žuja Šampiona, Karlovačko Mastera ili Pan Kinga, jedne totalno zabavne, vesele i reklamiranju sklone manifestacije koja bi definitivno napunila domaće lokale, kakvi god oni bili. A ekipe za ukrstiti svijetlo oružje ima u izobilju, dakle, velike pivovare, gdje ste Uostalom, 18 sekundi za tri mala pivkana pih... (objavljeno na portalu www.punkufer.hr)

Ostavio sam Juniora u školi poslije zimskih praznika. Nema više Opstanaka, Malih programa, Poletaraca, Pera Detlića, Lala Gatora ni onog super filma u kojem brko nikako da ubije Yula Brinera. Dani u praznom Zagrebu, metiljanje dok su starci na poslu, telka, nogač, švrljanje po kvartu, grudanje, i pokoja prva ljubav. I skupljanje sličica Životinjskog carstva... Ostalo mi po džepovima čokolada od vikenda, pa žderuckam dok vozim, da se ne baci. I pod zub mi dođe taj tvrdi tanki oštri dio Carstva, vazda prepoznatljiv i nenadomjestiv. I odlutam u dane djetinjstva kad se skupljalo, kokalo, mijenjalo, pa čak i kralo, samo da se skupi album i dobije ogromna kutijetina s bar deset kila Kraševih proizvoda. Ali, nisam ga skupio u djetinjstvu, ni u tinejdžerstvu, samo sam tu i tamo vidio neko sretno dijete kako otvara deset kila čokolada, govana i keksa, s osmijehom koji liječi sve rane. Skupio sam ga na faksu, kad sam se đorao s Klempom i Marijom, došao do dućana, teta beskrupulozno i bolno kemijskom prekrižila sve sličice, i dala mi kutijicu, ma fasciklu od niti kile. Sa smežuranim nakaznim tvrdim Bimbo žvakama iz prošlog stoljeća. Danas je dan za trash, u Cliu mi urla 365 od Satiketa, još malo pa ću i Emiliju i Ninu stavit, eventualno Papagena... I kako me Trashograd vezao uz Krašograd, a radim u Remetincu, nekako sam ljut na onog nakaznog lopova koji mi je sad u susjedstvu, a koji je uz medvjede i umjetnine ukrao i devet kila mojih čokolada. Triput nadan u pak dobio dabogda, idem šljakat. Ajd pivili... 365

Atak na Batak tri vrste ćevapa od junetine, piletine i janjetine! U sklopu akcije Tražimo najbolje ćevape u somunu grada Zagreba, putujući svežder Ribafish naletio je na restoran na početku Rudeša, ponukan da isproba ono na što su ga uputili dragi ljudi s Facebooka - Batak Grill i njegove tri vrste ćevapa. Društvo mu je radio nepotkupljivi član žirija, osmogodišnji sin Rok. Rokatanski Fish Junior i prije se pokazao kao sjajan tester nezdrave hrane, pa je uživao i u čipsu, štapićima, sladoledu, čokoladama, dok je nebesa dotaknuo prilikom kušanja 24 vrste gumenih bombona. Iako mi nikad nije oprostio što ga nisam vodio na testiranje hrenovaka, kao ni što ne idemo u McDonalds, na poziv za ćevaparenje odmah se ozario. Bila je nedjelja, oko 14.00, mjesta u Batak Grillu, na Rudeškoj cesti je bilo malo, baš kao i konobara, pa smo čekali dobrih 15 minuta na uslugu. Jako uredno i pristojno, iako bez neke glave i repa, glazba neodređena u daljini, zvučnici nikakvi kao s dedinog Stojadina, gosti uglavnom dobrostojeće obitelji velikih automobila i barem dvoje djece te isto toliko tableta. Atak na Batak! (Foto: batak grill facebook.com) Konačnog konobara Rok napada riječima Ćevapiiiii! i nešto manje nervozno Ledeni čaj, dok ja mudro tražim koktel od pet janjećih i pet pilećih te Cocktu, piće naše mladosti kad nam još nisu dali piti pivo, koje sad ne pijem jer vozim... Ćevosi vulgaris su 33 kune, lepinja 5, kajmak 7, što na kraju ispada jako skupo, sokovi su po 13, a janjeći ćevapi kao extra klasa 40. Uz zbrajanje da ćemo za večeru ubiti jaja na špeku i čašu mlijeka jer smo se razbahatili lovom za ručak, iznenađuje me konobar koji ćevape donosi već za deset minuta, vrhunski servirane, na preglomaznom tanjuru, i - daleko od lepinje. Htjedoh nešto reći protiv lepinje, ali grizem najbolji komad peciva u Hrvatskoj, evo, tu me režite. Suha, odvojena od ćevapa, ali zapečena u obliku djeteline, meka, topla, puna ukusa... Mrak! Atak na Batak! (Foto: Ribafish) Krećem od slabijih prema jačima, i dijelim pileće prstiće po pola s Juniorom. Gledam ga, puše, gricka, zatvara oči. Ajme, super su! Dobro, nije jeo ništa osim mandarine cijelo jutro, nije objektivan, pa se i ja dajem u razmišljanje. Ajme! Sočno, slasno, veliko i mrvicu preslano, ali seksi rebrasti ostaci rešetke na bijelome mesu, kojeg i ima najviše u ćevapu. Kajmak jako fin, solidna porcija, dovoljno mastan i slan, ali luk je potpuna katastrofa pola glavice, neslane i netom očišćene, narezane divljački na 5 dijelova! Ko lubenica! Kad se već žalim, čaše su bile vrele iz perilice, a u čašama nije bilo leda, tako da se pilo mlako minus inače sasvim pristojnom i uljudnom osoblju. Dijete oduševljeno žvače svoje juneće ćevape, ja mu kradem pokoji i potpuno sam zadovoljan, od strukture koja nije preusitnjena, do vlažnosti i veličine iznad prosjeka. Dajem Rokabiliju da proba janjetinu, a on odmahuje rukom smrdi. Srce mi stane, suza krene na oko, pomirišem i ja, kad ono stvarno gospođa ovca, i to ona pred penziju, sve u kompletiću i s trajnom. Slasni, flafi, ali brutalno teški i stvarno malo daju na vremešnost. Šteta. Atak na Batak! (Foto: batak grill facebook.com) Uglavnom, Mališa oduševljen pilećim i junećim, ja lepinjom i sočnošću, razočaran nekim detaljima i općenito ovim fensi pokretom ćevabdžinica po Zagrebu sve je teže pronaći poštenu prčvarnicu ili aluminijski kiosk. Iako, da se ima love, češće bi me Batak vidio (porcija ćevapa 45 kuna), ono što se nosilo po platama djelovalo je više nego fino! Testiranje se nastavlja, javite gdje ste jeli nešto fantastično, i eto nas praznih želudaca! Ocjena: 8

Tata je došo s mora, gdje živi već devet godina - na operaciju mrene. Kako je ova država uništila sve, tako muči muku s doktorima, jer ne želi ići preko veze - "Plaćam zdravstveno 50 godina, ima da me srede!". Tako da se patimo. Ima 69, ja imam 43, Rok 8. Nije da se shvaćamo, ali bar nam je zabavno! Tu su neka naša prepucavanja, pa ako ne pratite fejs... "Tata, hoćeš graha""Mmmm, ne baš...""Brokule""Ne jedem zeleno, ne probavljam ta sranja...""Kiseli kupus""Pih, ne volim kiselo, i nije dobro za prostatu""Krvavice s kruhom""Hm, samo ako nisu premasne i preljute, znaš, kad sam ja bio mla... Opa, fino..." I mir je zavladao prerijom, Otočanka Samobor, kumim vas svevišnjim na krvavicama, ako ih Zvončica jede, onda su stvarno de luxe! ------------------------ Stavljam sol u grah, a tata, koji je netom operirao mrenu, i kao ne vidi ništa, s pet metara kaže onako dušanovićevski uffff, ko da je ivanišević fulo za metar... "Ne, ne, samo ti kuhaj, ne bum ti se ja mešal..." ---------------------- "Sine, skuho sam poriluk.""Ne jedem ga od 1976.""Znam, ali to je zdravo, imaš ga na špaheru.""Je li topao""Je, skuhao sam ga u 2.""Tata, sad je 6.""Da, ali još uvijek je topao, krumpir se ne grije.""Zvonimire, ovo je blago ledeno, i sige su toplije, ja ću to zgrijat.""KRUMPIR SE NE PODGRIJAVA!" Mislim da se ovako osjećo onaj čiko ispred trideset pehara i samo jednog svetog grala... ------------------------- "Sine, od čega radiš smjesu za palačinke""Pola mlijeko, pola mineralna...""Hm, da, suhe su, nisu glatke kao mamine, ni jednostavne, one onako samo gutneš pa kliznu... Ali ih mogu manje pojest, to je pozitivno..." Pojeo je četiri, Rok tri, shvatio sam to kao kompliment mjeseca, hell yeah! ----------------------- "I, stari, kakva ti je sarma" (Upravo načinje drugu...) "Sine, kupus se pere, ovo je kiselo.""Pa da neću kiselo, stavio bi repu...""Mda, ali fila je solidna. Jel dinstaš luk prije punjenja!""Dinstam.""Da, kad vi ništa (naglašeno NIŠTA) ne čitate, luk se ne dinsta za sarmu. Iako ga ja volim prodinstat..." Večeras epizoda purica. Već vidim da ću dobit pljusku jer sam je peko vertikalno... Kako ja njega obožavammm! --------------------- Naručilo ga za operaciju za godinu i pol dana Došao je s Korčule s plus 12 na -5 Prehladio je mjehur Doktor mu je preporučio antibiotik Dao mu je krivi antibiotik koji mu je sjebo bubrege Reko mu je da prestane pit antibiotik i ode na gastroskopiju, al da se to dugo čeka I onda mi kaže za moju esencijalnu juhu od elite domaćeg pilićarstva i dva ekstravagantna grincajga - da mu je "Jestiva"... Izdrži stari, još malo pa će ljeto i ribičija... ---------- tata: Sine, trne mi noga. ja: Ma nije to ništa, ajmo do placa da se protegneš. tata: Ne, nije dobro, zovi hitnu. ja: Dobar dan hitna, evo, tati mi je utrnula noga hitna. Ma nije mu ništa, neka malo prošeće... tata, glasno: Utrnula mi je noga, vodite me na operaciju Odveli ga na operaciju, izvadili mu ugrušak u dva ujutro, spasili mu nogu i štošta... Na meniju banane, više ne spominjem tatu u statusima, odoh u bolnicu, over and out. -------------------------- "Tata, hoćeš malo bistre juhe, sad sam skuho...""To nije bistro, dobro, daj...""Kaj si loše volje""Izgleda da su mi, dok su mi vadili ugrušak prerezali limfni čvor, pa sutra idem nazad u bolnicu.""Fakat nije bistra... Oš pasta šute, ima samo mic pancete za aromu""Nije mi do jela..." Nije ni meni... Dobro, dokle! -------------------------- "Tata, donio sam ti tri bombonjere za sestre.""Ja ti to ne jedem, dat ću ih sestrama.""Kako kamenac""Jedan urolog kaže da bi mi vadio prostatu, drugi da bi samo pročistio kanal, ali gastroenterolog misli da je to cista.""Gastro...!!!""Da, on mi je našao kamenac, jesam ti pričao kako su mi razbijali kamenac""Jesi, dvaput...""Dakle, imaš jednu kamericu na vrhu tih kliješta koju ti zabiju u... (jako puno kasnije) Nego, jel znaš kako ćeš se najbrže vratiti doma""Tata, vozim od Univerzijade, još je Tuki za Partizan navijo...""Pa znam, ali sad se tu popneš na Jordanovac, pa..." Bolje mu je, puno mu je bolje... ------------------------- Donesem tati jafa cakes On kaže da ih ne voli i da će dat sestrama Ja jedem jafa cakes Tata priča kako su mu razbijali kamenac kliještima kroz kateter "Kaj je sine, ni ti ne voliš jafa cakes" Od sad seks ima sasvim drugu dimenziju... Ali se čovjek oporavljaaaa, jeeee! ----------------------- "Jel ti odgovara fi, boja, položaj naljepnice na banani Ekvadorska je, sjeveroistok regije, rani holocen, osojna strana...""Ne pizdi..."

Kako sam se i peti puta zaljubio u London Ima nešto nadrealno u toj ljubavi između skromnog pivopije, zaljubljenika u putovanja, i ove svjetske metropole, melting pota svih rasa i fela. Nema šanse da se ikada tu preselim, ali sam toliko oduševljen svaki put kad naletim da mi se baterije ne prazne jako, jako dugo vremena. Uglavnom, peti puta je bilo i najduže, a misija je bila - položiti tečaj na Britanskoj pivskoj akademiji... Spadam u kategoriju putnika koji destinaciju posjećuju na kratko vrijeme, ne kao Shale na mjesec dana, Veliki Gogo na dva, ili Veličan na dok ga ne steraju, ali pokušavam taj koncentrat od tri-četiri dana iskoristiti najbolje što mogu, pa sam na povratku uglavnom iscijeđen kao krpa. Ovoga sam puta imao plemenitu misiju - postati pivski sommelier. Kako od srednjih nogu spajam neugodno s beskorisnim, odnosno pivuckam po svim zakučcima Planeta, tako je došlo vrijeme da se i moja potraga za svetim pivom konačno i titulizira, a kako ljudi iz Zagrebačke pivovare savršeno dobro znaju koliko volim pivicu, tako su mi i javili za ovaj tečaj u - Londonu. O samom tečaju možete pročitati na portalu za hedoniste punkufer.hr, ali danas pišem o onome što sam doživljavao prije i nakon desetosatnih predavanja. S degustacijama, of course! Aerodrom Heathrow je besprijekoran, a ljubazni Bjelorus će vas na informacijama uputiti da kupite Oyster karticu, koja je u biti pokaz za Metro i buseve. idealna stvar za svakog putnika s crvićem u guzi koji gradovima vrluda satima, i nema love za skupe taksije. Cijena 5.60 funti do centra, bus 1.40 funti. Izlazak na cestu i isprika vozaču koji me skoro pokupio jer čitam na podu da gledam desno i pogledam lijevo. Klasik, nakon tri dana se priviknete. Vozni park je obijesan, crnci voze BMW-ove, Indijci Audije, rijetki Britanci Mečke i Lexuse. Da dođem ovdje s Cliom, ne bi me pustili ni da budem crnac. I mrzim onaj njihov sklop pipa nad kadom, nikad pogodit mlaku... Iza svakog ugla čuju se ruski i poljski, Slavenizacija je ogromna jer svi dolaze u potragu za poslom kojeg u Londonu uvijek ima, tako da su Poljaci vodoinstalateri, Crnogorci izbacivači, Rusi mafija, a Hrvati igraju nogomet. Letio sam u avionu s oba Kranjčara i morao im reć za onu frljoku, kad je Niko neki dan fintom srušio braniča na pod - da me vratio u mladost i najbolje dane Prosinečkog. Htio sam mu reć da sam ja već star čovjek, ali da je trebao Japanu pucat penal jako po sredini, ali trebali smo sletit, sreća njegova, uvijek se raspekmezim kad pričam o tekmama. A kad smo kod nogometa, odsjeo sam u blizini Chelseajevog stadiona, doduše, London ima toliko stadiona da si uvijek blizu nekog, ali sam prvi puta posjetio Battersea, kvart uz Temzu, nov, moderan, uredan i predivan. Prvi red uz rijeku su staklene vile, hoteli i poslovne zgrade, korak iza ono najljepše britansko - ciglene kućice s dvorištem, u kojima vidiš tipa koji čita novine loveći zadnje zrake sunca. Dan traje od 4.30 do 21.30, ali nije dovoljan za vidjeti sve što vas zanima. Prvi dan hodam sat vremena od hotela do predavanja i divim se trkačima, joggerima, biciklistima... Nema te zelene površine, šetališta, ma ni ravnog asfalta da svakih dvadeset sekundi ne protrči netko u specijalnoj uskoj majičici, slušalicama i obaveznim ruksakom. Ovi naši sektaši, Brooks, Nike, Adidas, lipov su čaj prema Londončanima, koji s grčem na licu i nervoznim pogledam gutaju milje i vonjuckaju na poslu U biti sam zavidan jer sam strgan od hodanja i gledanja, pa liježem u prvi park na debeli sloj engleske trave. Otvaram pivicu (dvije funte) i za tri minute pričam s nekim netom prisjelim studenticama s Jamajke, napaljenim malezijskim aviomehaničarem i plesačem iz Kragujevca homoseksualne orijentacije. Zato jer brije ruke. Valjda. Ali uz pivo paše svaka spika, a pogotovo ova internacionalna, na travi, u parku, u Londonu, na pet minuta od Piccadillyja. Gledam cijene hrane, hamburgeri, kebabi, fish&chips, sve od 5 funti naviše od strašnih ćumeza do elitnih pubova, gdje je steak otprilike 12-14 funti. Točeno pivo, pinta, dakle malo više od pola litre - od 3,5 do 5 funti. Uvijek postoji opcija trgovine i sendviča na klupi, ali ni tu se ne možete izvući ispod 50 kuna. Prvi dan jedem fish&chips i lupam se u glavu jer mi je mama s Korčule, i ovo je penis, a ne riba, drugi dan kraljevski hamburger od kralja koji je davno abdicirao, a treći lamb curry koji mi je štrcnuo u oko dok sam cuclao nudlu. Danas već vidim većinu boja spektra, hvala, uglavnom, ne vjeruj Pakiju kad ti kaže da curry nije jako ljut. A dobaaar... Najveću sm muku mučio s WiFijem. Ni za lijek. Tu i tamo neka skupa birtija, a i tamo se trebaš registrirati, ispuniti upitnik, lakše je na burzi doći na red. Što me jako ljutilo, jer sam se navukao na Geocaching, pa sam jednva dva komada našao na pipanje... Osjetio sam se sigurno, nisam bio u sumnjivim kvartovima, pa je bilo i začuđujuće uredno. Ah, da, bio sam od nedjelje do srijede, pardon. Britanski aleovi su čuđenje u svijetu pivopija, mlaki, mutni, aromatični, nepodrigljivi. Dakle, fantastični. Noćni život sjajan, sve puno, sve divlje, od Rihanne do Iron Maidena, po željama. Turske kave ni za lijek, magnetići 4 komada za 5 funti, slikanje pored London eyea dok student glazbene akademije piči gajde neprocjenjivo. London je divan jer si istog trena kad stupiš na njegovo tlo Londončanim, dio gomile, svijet. Njegove su djevojke lišene kompleksa, hodaju polugole, sa svim manama i vrlinama na ti, sretne i nasmiješene, slobodne i lude. Tipovi su još slobodniji, u japankama i kratkim hlačama, nabildani i samodopadni, glasni i totalno puni samopouzdanja. Jedni i drugi u bojama svim, toliko normalni i neopterećeni da sam nakon tih par dana jednostavno sretnije biće. Pa ću uskoro opet u Londru, makar napuniti baterije. Ali sad je red na Barcelonu i Prag da se vrate na tron... Uskoro... ASDA, adiiiijo...

Testiranje ćevapa u somunu, redni brojevi 42. i 43. - u okolici Kvatrića! Ovo traje godinama, od 2005., ne garantiram za cijenu, kvalitetu i jel uopće više rade. I morate skrolat do dna za najnovije, i Marinero se pokvario za tri ocjene, i ne ocjenjujem gdje nam somuna... Ali se trudim! Ajd pivili! Bolje ćevap u ruci nego poso u struci, Bolje ćevap u ruci nego janje na grani Dat ću dolar, marku, kunu, Za ćevape u somunu. Zubi moji jutrom trunu, Zbog ćevapa u somunu. Za mlohavu ja ne brinem ćunu, Mene tješi ćevap u somunu. Kad ih ljubim, one mene kunu, Više volim ćevap u somunu. Teče i teče, teče jedan slap, džebo slapa, dajte mi ćevap! Zato, mala, dođi i ti čiči, Papat će se vrući čevapčići! 1. Ćevabdžinica: Rubelj trešnjevački plac i svugdje Cijena: 25 kunića Ćevapi oblik: Kocka Ćevapi okus: Gnjecavi ali fini. Tanušna i bijedna pločica umanjuje dojam. I smrde na sodu. Poslije njih se kraljevski podriguje i prdi Luk količina: Premalo Luk okus: Nedovoljno brige, presvjež i neslan Lepinja kvaliteta: Osrednja. Fali duše Lepinja okus: Fina. Klasično. Opći dojam: U biti je Rubelj za ćevape kao i Žuja za pivu. Može i gore ali i puno bolje. Bar rade stalno i daju ti vrećicu i čačkalice. Ono što vrijeđa je visoka i neopravdana cijena. Sramota Ocjena: 5 2. Ćevabdžinica: Pečenjarnica 101 - Trešnjevački plac Cijena: 19 kunića Ćevapi oblik: One by one Ćevapi okus: Pretvrdi, solidni, ali nakon dobrog početnog dojma ostaju preplastični Luk količina: Taman tol'ko kol'ko treba Luk okus: Nije dovoljno odstajao. Pravi je tek nakon 4 sata u mlakoj vodi Lepinja kvaliteta: Čisto ulje, falucka pravog mesnog safta Lepinja okus: Dobra. I velika je za ne vjerovat! Opći dojam: Profesionalno ali bez umjetničkog dojma Ocjena: 7,5 3. Ćevabdžinica: Big mama Kvatrić plac Cijena: 20 kunića Ćevapi oblik: Kompletić 4x4 Ćevapi okus: Mekani, slasni, više okusa mesa istovremeno Luk količina: Nedovoljno Luk okus: Crven, suh, star Lepinja kvaliteta: Dobar dojam, ali nema safta nego samo čisto ulje Lepinja okus: Solidna, hrskava Opći dojam: Vrhunski ćevapi, polusolidan ostatak Ocjena: 8 4. Ćevabdžinica: Zapruđe plac Zapruđe Cijena: 18 kunića Ćevapi oblik: Pločice male i hrskave kao Kit-Kat Ćevapi okus: Okus faširane mačke, drobe se, mrve, raspadaju i presuhi su Luk količina: Mizerno, narezan na rezance Luk okus: Suh, žalostan, star ko dida od poriluka Lepinja kvaliteta: Premekana, nema korice, poput mahovine Lepinja okus: Vlažna poput močvarnog tla na Floridi Opći dojam: Katastrofa. Negacija biti ustanove, lika, luka, looka i djela ćevapa u somunu kao takvih. Ocjena: 1 5. Ćevabdžinica: Fontana trešnjevački plac Cijena: 19 kunića Ćevapi oblik: Jedan po jedan Ćevapi okus: Fali začina, suhi, neslani ali imaju okus mesa. Mali poput brabonjaka Luk količina: Presitno narezan, ali ga je dosta Luk okus: Fine, precizne blagoće, svjež, mrvicu neslan Lepinja kvaliteta: Debela, friška, malo preuljena Lepinja okus: Meka i hrustava Opći dojam: Vrlo dobar dojam, papir s logom i adresom, kompletnost Ocjena: 7,5 6. Ćevabdžinica: Strossmayer Bednjanska 14 Cijena: 25 kunića Ćevapi oblik: Pojedinačno Ćevapi okus: Ukusni, mesnati, dovoljno veliki za dva slasna griza. Čak imaju i malo ljutine Luk količina: Skoro pa dovoljno. Ma serem. Nedovoljno Luk okus: Uparen, neslan Lepinja kvaliteta: Debela, nezapečena, premekana i prevlažna Lepinja okus: Simpa, ali nedorečena Opći dojam: Ogroman problem je što motaju u aluminijsku foliju pa jedeš kuhane ćevape s kuhanim lukom u kuhanoj lepinji. Ocjena: 6 7. Ćevabdžinica: Topeto Poljička 15 Cijena: 25 kunića Ćevapi oblik: Mini kockice Ćevapi okus: Mekani, nisu loši, ali moraš razdvajat te šugave kockice pa gubiš volju Luk količina: Ima posudicu, rezan na rezance Luk okus: Vrhunski posoljen i odstajao. Premalo ga je Lepinja kvaliteta: Odvratno. Mokro poput Ribafishevih obožavateljica kad ga upoznaju Lepinja okus: Ta vlaga, koja je tako gadna kao da je lepinja provela noć u vrši, ubija svaki okus Opći dojam: Vrlo loše. Ništa za primit se. Ništa opipljivo. Kao žena bez osmijeha. Bljak. Ocjena: 4 8. Ćevabdžinica: Viktorija - Remiza Cijena: 20 kunića Ćevapi oblik: Kocka, kocka, kocka, kockica Ćevapi okus: Fin okus malo čudnog vonja, ali saftno, meko i zasitno. Luk količina: Dovoljno, ali ljepše je kad ti ostane malo viška Luk okus: Standardno dobar, od količine do slanoće i ljutine Lepinja kvaliteta: Izvanredno. I meko a i hrskavo na rubovima. Dovoljno zapečeno Lepinja okus: Svaka čast pekaru. Dođe mi da odem tamo i da ga zagrlim i izljubim. Opći dojam: Iznad prosjeka. Nema detalja koji bi odbijao, a lepinja je fakat da bi je mrtva usta jela Ocjena: 8 9. Ćevabdžinica: Filip bivša stanica Samoborčeka kod mrzle pive Cijena: 22 kunića Ćevapi oblik: Ponaosob Ćevapi okus: Vrlo fino meso, kompaktno i ukusno s mrrrvicu premalo začina. Nažalost, unatoč naglašavanju, premalo Luk količina: Rezan zbrda zdola Luk okus: Vrlo pitak i ukusan Lepinja kvaliteta: Vrlo kvalitetna iako mrvicu nedopečena i premasna Lepinja okus: Izuzetan dojam popraćen sokom koji je pustio svaki ćevap poimence Opći dojam: Kajmak u plastičnoj čašici ima vizual skorene tetrijebove sperme, al se brzo rastopi, tako da je dojam izvrstan Ocjena: 8,5 10. Ćevabdžinica: City Club Grill (Trovač od milja) Ilica 125 Cijena: 20 kunića Ćevapi oblik: Kockice Ćevapi okus: Osjeća se drveni ugljen ali isti previše sasuši ćevape koji ipak imaju pristojnu aromu i ukus Luk količina: Miserere mei. Katastrofa. Uvreda. Gulag Luk okus: Rezan okomito i u tragovima. Pretenak za ikakav dojam Lepinja kvaliteta: Mrvu pregnjecava, i puno mrvi premala. Lepinja okus: Dobar toć, ukusan i kvalitetan s mirisom pravog piromanskog dima. Opći dojam: Jezivo male porcije koje se progutaju za najviše 5 minuta. Premalo luka, ali ipak izvrsna aroma roštilja. Ocjena: 6,5 11. Ćevabdžinica: Medvešćak - Branimirova tržnica Cijena: 20 kunića Ćevapi oblik: Pravokutnici Ćevapi okus: Meso ima štiha neke životinje, ali je premlitavo za bilo kakav bolji dojam. Vrhunska količina, ali teta se ispričala da je zaboravila posolit Luk količina: Katastrofalno tanko i okomito. Kao da jedem ono tanko kaj pliva na površini korejske juhe. Luk okus: Presitno za dobru ocjenu Lepinja kvaliteta: Jestiva, malo nedopečena i neslan Lepinja okus: Kajmak spašava stvar iako podsjeća na kajmakovog prijatelja. Nepotpuno Opći dojam: Unatoč ovisnosti i posvećenosti Ribafisha od djetinjstva upravo toj pečenjari (jer je najbliža), nažalost ništa posebno. Za s nogu kad si na placu i to je sve Ocjena: 6 12. Ćevabdžinica: Marinero - Prečko Cijena: 27 + 3 kunića za lepinju Ćevapi oblik: Komadi, masni, debeli, mrcine Ćevapi okus: Najbolje meso u zagrebu, saftno, s mirisom drvenog ugljena Luk količina: Premalo i apsolutno pretanko, ali je ipak crven što se cijeni Luk okus: Usitnjen previše. Kao da je za dinstanje a ne za trenutnu upotrebu. Zmučiš se dok ga uloviš po papiru Lepinja kvaliteta: Zapečenost izvlači, iako je malo zakinuto na kvaliteti brašna Lepinja okus: Veličina oduševljava, i porcija je stvarno zasitna i za većeg karonju Opći dojam: Kad vidite tetu od 120 kila kako s guštom hiće mesinje na vatru, znate da niste pogriješili. Svejedno, bezobrazno skupo Ocjena: 9 UPDATE!!! 1. svibnja 2014. naletio sam na ćevose, ali to više nije isti gazda, teta pekačica, prostor, ni ništa. Izbjegavati ako volite ćevape, jedva za četvorku... 13. Ćevabdžinica: Grana - Prečko Cijena: 25 kunića Ćevapi oblik: Komadi, dugi, jako dugi, najduži Ćevapi okus: Meso. Baš meso, a ne nadomjesci. Ipak, trunčicu presuho pa se ne može uživati do ibera. Rezan kako bog zapoveda, ali malo. Pa jel se tu treba štedit, ljudi! Luk količina: Neka mizerija. Dovoljno za sitog kunića ili umornog zerdava, ali za čovjeka... Luk okus: Jako loše. Kao da su izdubili pet dana stari kruh i nije im ga se dalo duže grijat Lepinja kvaliteta: Ogromna ali sirova. Lepinja okus: Sirova ali ogromna Opći dojam: Čevapi zato dižu stvar daleko iznad prosjeka. Ali svejedno... A Muf mi ih je toliko hvalio. Grana ne radi nedjeljom ni praznikom, ni prije 12, pa sam popizdio dok sam konačno dočekao i taj dan. A 500 metara dalje je ipak jači Marinero Ocjena: 8 UPDATE! Svaki sljedeći put kad dođem ovdje - oni su sve gori, gumeniji i neprirodniji. Sad su negdje za 6, 6,5. 14. Ćevabdžinica: Mitnica, prije okretišta na Črnomercu Cijena: 25 kunića Ćevapi oblik: Jako dugi komadi Ćevapi okus: Vrhunsko meso s mirisom i aromom juneće-svinjskog šarma Luk količina: To nije rezano nego kosano. I pužu bi bilo presitno. Ne želim jest ćevape s vilicom nego prstima i čačkalicom! Luk okus: Fino, ali presuho Lepinja kvaliteta: Bila bi izvrsna da je netko baci na ploču ili prereže. Ali kad je dobiš bjanko! Lepinja okus: Mala lepinjica ima izvrstan okus, ali nakon što sam je doma stavio u toster Opći dojam: Dakle, sramota. Uradi sam ćevapi u somunu, zasebno zamotani ćevapi od lepinje i skalpelom sjeckan luk. Još da su i ćevapi loši, a ne apsolutno fantastični Ocjena: 5,5 15. Ćevabdžinica: Čujić, Horvaćanska / Selska Cijena: 22+3 kunića za lepinju Ćevapi oblik: Komadi kvalitetni Ćevapi okus: Najbolji miris mesa. Osjeti se dim i ugljen. Šteta što su mrvicu nedovoljno sočni Luk količina: Dovoljno, mada skroz čudan tvrd i suh Luk okus: Savršen oblik i izgled jedan griz, pol čevapa, komad lepinje i baš toliko luka Lepinja kvaliteta: Pretanka i prevlažna. Ali ne strašno Lepinja okus: Solidno, iako bi se moglo pojesti i boljih u ovom velikom gradu Opći dojam: Fenomenalan okus i miris samih čevapa daje visoku ocjenu, kao i čačkalica i salveta, ali ostatak... Ocjena: 8 16. Ćevabdžinica: Mrvica, tržnica Branimirac Cijena: 20 kunića Ćevapi oblik: Simpatetična kocka Ćevapi okus: Zanimljivo meso s natruhama ovčetine. Zgodno i to je sve Luk količina: Ni za pod zub. Ali nije mi jasno, kiosk im je na placu! Ako već imaš radno mjesto na 17 metara od vreće luka, onda to i iskoristi! A ne ove rezance podmetat Luk okus: Standard Liege Lepinja kvaliteta: Zadovoljavajuće, iako ništa pretjerano Lepinja okus: Osrednja veličina ali i kvalitetna vlažnost Opći dojam: Solidan dojam. Smještena odmah preko puta Medveščaka, uspjela ga je prestić zbog suvislosti. Ocjena: 6,5 17. Ćevabdžinica: Šport, slastičarna i grill, tržnica Utrine Cijena: 24 kunića Ćevapi oblik: Komadi veći Ćevapi okus: Vrlo sočno i jako ukusno te kvalitetno zapečeno meso Luk količina: Puno mekog, ali dovoljno odstajalog luka da ne peče preveć Luk okus: Mrvicu presitno narezano za priloženu čačkalicu Lepinja kvaliteta: Sočna, saftna, skoro pa i presaftna Lepinja okus: Neizražen okus, i malo prekratko na roštilju Opći dojam: Čiča koji peče mi je na moje simpatične oči dao porciju preko reda. Ali dojam je i ovako sjajan. Ocjena: 8,5 18. Ćevabdžinica: Čingać - Vukomerec 25 Cijena: 30 kunića + 10 za kajmajkuim... Ćevapi oblik: Deset grandioznih zasebnih primjeraka Ćevapi okus: Izvanredan. Osim masom, dominiraju i okusom koji se bazira na pravom mesu! Luk količina: Premalo Luk okus: Dobar i dovoljno slan Lepinja kvaliteta: Fina, meka Lepinja okus: Jako dobro. Profesionalno Opći dojam: Bolesno visoka cijena ćevapa, ali ono što vrijeđa je 10 kuna za porcijicu kajmaka koji uopće nije kajmak nego nekakav zrnasti oblik vrhnja. Jako loše. Čevapi izvrsni kao i lepinja i luk, ali smo čekali 45 minuta. Jes da je lokal velik, ali 45 minuta u subotu u podne... Dakle, bolje od svih kockica, ali 40 kuna + benzin za do Vukomerca... Preveć. Ocjena: 7 19. Ćevabdžinica: Pečenjara Remetinec - dijagonalno prek ceste od zatvora Cijena: 25 kunića + 3 za lepinju + 10 za kajmajkuim... Ćevapi oblik: Deset velikih Ćevapi okus: Miris roštilja, okus hrenovki. Previše su samljeveni, skoro pasirani. Nekako ne daju baš po mesu za ćevape. Luk količina: Idealna. Za konja! Taman. Najviše u gradu Luk okus: Vrhunski. Izrezan na komade idealne veličine - jedan komad, jedan zalogaj! Lepinja kvaliteta: Izvanredna, velika, hrskava, debela, sočna Lepinja okus: Sjajan Opći dojam: 45 minuta čekanja, zbunjen konobar, kajmak koji nije kajmak nego stvrdnuto vrhnje i ubitačna cijena od deset kuna po kuglici. Kao da su se urotili ti ljudi s periferije da su skuplji od centra skoro duplo. Plastičan okus ćevapa, ali luk i lepinja de luxe! Ocjena: 7 20. Ćevabdžinica: Pečenjarnica B3 - Bednjanska 3, prije skretanja za Martinovku nakon podvožnjaka Cijena: 32 kunića, total alarm!!! Ćevapi oblik: Zen grosse Ćevapi okus: Miris dobar, slanoća fina, ali nema dojma. dosta praznine i ne sljubljuju se najbolje s točenim Panom, iako Ribafish jako voli točeni pan. Luk količina: Jako puno. Zakon! Luk okus: Taman kak bog zapoveda! Lepinja kvaliteta: Velika i dobra, ali previše namašćena i bez mirisa mesa Lepinja okus: Jestiv, ali ništa oduševljavajuće Opći dojam: Tete konobarica mi je popravila dan objašnjenjem da mi je jače zamastila lepinju jer je vidjela da sam mrcina, ali osim obostranih simpatija, ništa više me ne privlači zazad u B3. Sorry... Ocjena: 6,5 21. Ćevabdžinica: Cvjetno - Cvjetna cesta 21a (iza studoma i Vjesnika). Cijena: 25 kunadi Ćevapi oblik: Četiri pikulicne kockice, jebale ih kockice Ćevapi okus: Simpatičan. Mrvu iznad prosjeka i donekle vuku na meso Luk količina: Dovoljno Luk okus: Preljut, neslan i suh Lepinja kvaliteta: Suha, sirova, ali jestiva Lepinja: Dobar. Iako nisam 15 dana jeo kruh pa nisam kompetentan... Opći dojam: Neopravdano visoka cijena, jer su tek za debljinu lepinje i miris ćevapa bolji od Rubelja. Tužna atmosfera, bez mjuze i veselja, i ičega da bi se čovjek vratio. Osto sam gladan. Ocjena: 5,5 22. Ćevabdžinica: Vita Pek, Ozaljska 54, preko puta parka Stara Trešnjevka. Cijena: 22 kunića + 5 za kajmak. Ćevapi oblik: Pojedinačni. Ćevapi okus: Slabo. Boja oker cigle. Okus kosane piletine s malo papra. Luk količina: Malo. Jako malo. Pojedeš gornju polovicu lepinje i ode... Luk okus: Dugo bio u vodi, mekan, nježan, slan - za deset! Lepinja kvaliteta: Premasna, nedovoljno pečena, ali i hrskava. Lepinja: Solidno. Nije preveć bijela kao inače u prosjeku. Opći dojam: Ili sam ja navikao da ćevapi budu sivo-crni, ili kod ovih, isprana-cigla-crvenih, nešto ne valja. Meso nije mljeveno nego sažvakano, luka ima za tri zalogaja, a stvar izvlači okus mljackavog luka i fino hrskave lepinje. Kajmak je veličine hračka od gušterice, ali daje neku kakvu-takvu aromu. Jes da mi je blizu doma, ali - ne hvala... Ocjena: 5,5 23: Ćevabdžinica: Beli, Rudeš, na uglu Anine i Rudeške. Cijena: 22 kunislava Ćevapi oblik: Pojedinačni. Ćevapi okus: Solidno ali mrvu presuho. Podsjećaju na one kupovne od Carnexa sredinom osamdesetih. Luk količina: Fali za zadnja dva griza. Luk okus: Fin. Ne preljut i dovoljno sitno nasjeckan da ga ne moram jest ko jabuku. Lepinja kvaliteta: Prhka ali nedopečena Lepinja: Dobar, ali nije bilo dovoljno masti. Opći dojam: Najveća je fora da na meniju tog kioska/ćevabdžinice piše da je normativ 9 ćevapa, s čime se u karijeri još nisam susreo. I bilo ih je devet. Simpatična bakica koristi drugu polovicu roštilja da na njoj peče kestene, a kompletna ocjena je da Beli ne nudi ništa posebno, ali ni da nema prevelike zamjerke. Ocjena: 6 24. Ćevabdžinica: No1, Trešnjevački plac Cijena: 19 pitomih zečeva + 3 za kajmak Ćevapi oblik: Pojedinačno, 10 malih Ćevapi okus: Neloš okus, ali brate, manji su od činčiline piše... Luk količina: 'Nako. Uz štednju u početku skoro pa dosta. Presitno nasjeckano Luk okus: Mrvu presirov i prežestok Lepinja kvaliteta: Da je mrvu veća - eto sreće! Lepinja: Malkice izgorila te ohrskavila i jako masna. Zakon Opći dojam: Prva od tri ćevabdžinice u nizu. Zanimljivo za gledanje dok ih jedna nezainteresirana teta peče a druga pakira. Razmjerno jeftino i fino uz dodatak najboljeg kajmaka u Zagrebu za pišljive tri kune. Još samo da ti se i prije pečenja minimalni ćevapi na očigled ne smanjuju na onoj ploči za pečenje... I jedna teta ima flaster na prstu, što nikad nisam znao cijenit. Fuj. Ocjena: 7 25. Ćevabdžinica: Vrbik, ugao Vrbika I i neke ulice na Z. Cijena: 28 valuta + 6 za kajmak Ćevapi oblik: Pojedinačno, 10 duguljastih taman za dva griza svakiĆevapi okus: Fino, mesno, ali boja ubija neka varijanta pješčano isprane narančasto-smeđe. Ko zarigani hrastov parket Luk količina: Izdaja. Perverzija. Laž! Stane u prstohvat Luk okus: Solidne konfiguracije i jačine Lepinja: Saftna, čak presaftna, sirova Opći dojam: Išo sam s posla nekaj pojest sa žlicom. Ali u radnu subotu ni gablec-tete ne delaju. Pa nas je nos dovukao do drvene kućice, zgodne konobarice i najsporijeg konobara u Hrvatskoj. Čekali smo dvije porcije 43 minute Tri salvete sam pojeo čekajuć Preskupo, kajmak fin ali i opet duplo skuplji nego na Trešnjevci, lepinja razmočena a boja mesa kao himen od hijene. A bio sam tako gladan Ocjena: 6 zbog sporosti, iako možda zasluže 6,5 Ma ne zasluže. 26. Ćevabdžinica: Little Chef, ugao Palić-Pile, Kruge Cijena: 20 ravno + 5 za kajmakčalan Ćevapi oblik: Kockice, jebo vas redenik Ćevapi okus: Mehki, gumeni, fina aroma iako fali čvrstoće i karaktera ukusa Luk količina: Bijeda. Relikvio relikviorum, kako god se to pisalo Luk okus: Simpatično Lepinja: Jezivo masna i premala Opći dojam: Preporučeno od strane brata blogera Jet Mange, kojem je mali šef vjerojatno u rodu, jer se ćevapi ničim ne ističu. I dalje dobijem fraze kad vidim ćevape u kockici po četiri (ko da dobijem odvojeno sise, ono okruglo okolo koje ne služi ničemu i bradavice), a ni lepinja ni luk nisu ničim oduševili. I čekao sam u firmi sat i pol dostavu. Jedino je cijena prihvatljiva, iako bi po kvaliteti trebala bit oko cca 11,5 kuna. Mamuim Preporuka zaobići. Ocjena: 5,5 27. Ćevabdžinica: Zen, Fabijanićeva 1, Velika Gorica Cijena: 17 kunjki Ćevapi oblik: Pojedinci, sićušni Ćevapi okus: Solidno prosječni, malo prekosani te gumenasti ali zadovoljavajuć after podrig Luk količina/okus: Nedovoljno, malo presuh, neposoljen Lepinja: rskava i dovoljno pečena ali nije pokupila vonj mesa nego samo ulje Opći dojam: Idealan odnos cijene i usluge - za male pare čisto solidan uradak. Ipak su vizualno malo presitni i bez jače arome da bi ušli u top 5. Najveća je zamjerka - nedostatak kajmaka u ponudi (konobar me pogledo ko da sam tartufe tražio), pa zato ocjena dolje. Ali vozit EOS-a i podrigivat po ćevapima - neprocjenjivo... Ocjena: 6,5 28. Ćevabdžinica: Bravo Šola, Ozaljska 38 Cijena: 25 kunjerosa, kajmak 6 Ćevapi oblik: Pojedinci, poprilično veliki i odeblji, za nokat i pol duži od prosjeka Ćevapi okus: Sjajan okus dima od pravog roštilja a ne onaj isprazni od ploče, mrvu su prespužvasti ali i dalje jako jako dobri, mirisni, fini, meki. Još dva ne bi bila višak, al jebat ga Luk količina/okus: Dovoljno, ali su pomiješane dvije vrste od kojih je crvena bila preljuta a bijela stara, uvela i sasušena. To niiiije u redu Luk količina: Premalo. Kodf šestog ćevapa sam išao rezat novu glavu u kuhinju... Nedopustivo! Luk okus: Odstajao, mekan, ne preljut Lepinja kvaliteta: Više nego solidna, debela, tusta, zadržala aromu i miris mesa, mrvu premekana Lepinja: Slasna, slatkasta, zasitna i u dovoljnim količinama Opći dojam: Oduševljenje mesnim okusom ćevapa i domaćom aromom lepinje pokvario je minimum luka i razvodnjeni dio donjeg dijela lepinje iz kojeg se doslovno cijedilo. Lepinja je bila ravnomjerno razrezana (smijte se vi, al mrzim kad je onako ofrlje zrežu, ko frtalj kruha čiji rez završava na sredini). Čista osmica i pol zbog fantastičnog lako mazivog i brzo topivog kajmaka za samo 6 kuna koji dolazi u čašici od decilitra (kad se sjetim one prevare u Čingaču, pozlije mi), ipak pada na samo osmicu jer me malo klala probava prije ćorke. Rok se nije bunio... Uglavnom, jako, jako dobro. Bravo Šola! Inače, ime birca je nastalo kad su naši osvajali prvenstvo. Nije Šolin. I idealan je za gablec čuvarima djece koja trčkaraju bespućima trešnjevačkog parka izbjegavajući pseća govna. Ocjena: 8 29. Ćevabdžinica: Saće, Anićeva 1, Trokut Cijena: 29 kuna, kajmak 6 Ćevapi oblik: Sitni nabijeni komadi. Fin masivan okus junetine Luk količina/okus: Fino, elegantno, mrvicu nedostatno Lepinja: Tanka kao hostija. Suha. Dok je topla, ukusna, ali čim se mrvu ohladi - kamenko. Opći dojam: Dakle, riječ je o tipičnoj Sarajevskoj školi ćevapa. Naručuje se broj ćevapa (5, 10, 15, ko se nije skrio...) i količina somuna (pola, cijeli). Lepinja se ne zamašćuje i potpuno je tanka, a kuhar je pred kraj razlomi prstima. Ovim putem moram priznati da ću bit subjektivan i dati jako nisku ocjenu, ali najviše zbog činjenice da sam odgojen na zagrebačkoj školi somuna koja se bazira na saftnoj lepinji i rastresitijim ćevapima. Eto. Ali zato im je kajmak mašala! Ocjena: 4 30. Ćevabdžinica: Ham Ham, Branimirov plac, dostava na 4614416 Cijena: 22 ćune, kajmak 5 Ćevapi oblik: Kocke. I to neke metiljave da se ne daju odvojit... Okus nedorečen. Ko govno od političara... Luk količina/okus: Fantastika. Puno, skoro pa cijela glavica kapitalca, ne pretanko, ne predebelo, ne preljuto. Apsolutno savršeno Lepinja: Vodnjikavo ko ono govno od mekdonaldsa. Ko da zemlbabu jedem a ne somun... Opći dojam: Bljedunjav. Okus mesa nije loš, ali ni dojmljiv. Sutra ujutro sam podrignuo s aromom mrtvog mornara u ustima. Kajmak je nekak skoren i neslan, lepinja proljevasta, ali mi je luka ostalo za doručak uz čvarke. Ocjena: 5,5 31. Ćevabdžinica: Jarun, Jarunski plac Cijena: 20 kna Kajmaka nema u ponudi. Ćevabdžinica bez kajmaka Ko pivnica bez pive. Kao devdesetih u Pivnici Grand Slam. Koju pivu imate Žuju A još nešto osim Žuje Malu Žuju. Pa dobro, piše da ste pivnica. Kaj nemate više niš Imamo vino za 20 kuna. Magdaaa! Kaj je Imamo kaj piva osim Žuje Stelu. Eto, imamo i Stelu. Oćete Stelu Ne, daj vino. I reci onima kaj tandrću da se stišaju. Pa to su braća Justin. Da, i Pa oni su legende! Možda su bili prije korejskog rata, ali daj ih stišaj Ma gonite se vi u kurac Goni se ti... Pa smo izlazili u Mlinove Krke... Ćevapi oblik: Kocke, kocke, kockice... Ćevapi okus: Prije okusa miris. Po mrtvoj ribi. Okus nije loš, ali ako jedeš s kvačicom na nosu. Dapače, onda je vrlo fin... Luk količina: Sramota. Djeca im toliko jela dnevno... Luk okus: Dobar, veliki komadi, odstajao, slan. Lepinja: Meka, fina, slasna, flafi, ali nedopečena Opći dojam: Nabijem vas na ovo malo tvrdog kvalitetnog domaćeg penisa ako niste u stanju dat puno luka kad vam se naglasi - Puno luka. Sklop riječi Puno luka znači da uz deset ćevapa i pripadajući somun želim izrezano cca glavicu allium cepe u prirodnoj veličini tako da mogu uz svaki ćevap pojest i luka u obliku dva usrana rondomenta. To mi dajte, a ne prdac od lastavice!!! I smrde. I kad si ih pojeo, legnu ti kao da si pojeo ciglu s pinđurom. Dizaster. Al bolje od Rubelja... Ocjena: 5,5 32. Ćevabdžinica: Kod dede, Prečko, preko puta Marinera Cijena: 33 kune, kajmak 8 Ćevapi oblik: Pojedinci, veliki za tri zagriza ali samo 8 komada, bem ti normative Ćevapi okus: Uglancani, ali suhi i užasno papreni Luk količina: Molim vas, s više luka Aha I dođe mi na stol šest kriškica. Katastrofa. Na luku štedit, lopovi, štedila vam žena u krevetu... Luk okus: Mekan, slan, idealan... Lepinja: Velika i debela, slatka i fina ali užasno suha na 90 posto teritorija Opći dojam: Prečko je ćevapna Meka. Marinero, Grana, Stari kotač pa evo i Deda. Nažalost, i Marinero i Grana su mi pali u očima za pola boda (a Trokut narasto za puna tri) jer sam u međuvremenu počeo jesti po Bosnama i Makedonijama pa vidio da su kod susjeda ljepše jabuke. Isto je tako i s Dedom. Najzgodnija je od svega bila posudica za kajmak, kao da naručiš umak u Jajcu 1978. Zakon! Kajmak fini, čevapi mesni al suhi, lepinja nenamočena, skupo, vruće... I sve puno Kineza, ne idem više jest u kineske restorane. Užasno puno propusta, ali uz Tomicu crnoga - skroz OK... Ocjena: 6,5 33. Ćevabdžinica: Ćevapčići Ferhatović, Dubravkin trg 3, dostava Cijena: 36 kuna, kajmak 10 Ćevapi oblik: pojedinci, tanani, pišljivih osam komada Ćevapi okus: sarajevska škola, nema masnoće ni putenosti, tvrdi, mesnati, odbojni Luk količina, okus: skoro pa dovoljno, kosani, zahtijevaju upotrebu vilice (bloody hell!) Lepinja: izdubljena za kebab, sjajna u sredini - namirisana roštiljem, na rubovima jezivo tvrda i nejestiva I tako, načuh da su se kod Autobusnog navodno otvorili pravi sarajevski ćevapi, prvi nakon Saćeta u Trokutu (koji su se digli za barem ocjenu i pol), pa rekoh - ajmo mi stavit jubilarnu, 33. recku na Ribafishov ultimativni test ćevapa Opći dojam: Ostalo mi je ujutro par komada od druge porcije, pa sam ih onako ladne utrpo, samo da si dam alibi da ne moram ić trčat na prazan želudac. I tu mi je žvačuć sinulo. Vratilo me u mladost, sedamdeset i neku kad bi stari napravio juhu od neke kravetine i onda od ostatka mesa navečer napravio goveđu salatu. Ovaj šatro-Ferhatović umjesto ćevapa prodaje govedinu na salatu. Vuče to na Sarajevo, ali teško je to prihvatljivo zagrebačkom, na svinju naviklom nepcetu. Suho, tvrdo. Bliže nekim sportskim kobasama no ćevapu. Pederluk jer ih je samo osam, a daleko su od velikih, kajmak je korektan iako neslan i preskup, luk fin ali kosan, poslužit će danas za dinstanje za pasta šutu. Lepinja se jede ko lubenica, ni traga od masti iako je fino sočna. Vrhunsko tijesto. Nažalost, kad pojedeš i zadnjeg, OSMOG, ostanu ti suhi prsti. Ogromna cijena za puno premalo užitka. Ipak plus za meso u kojem nema soje ni mačaka Ocjena: 5 34. Ćevabdžinica: Žar Badalićeva 19, Trešnjevka - kod stadiona NK Zagreb Uploaded with ImageShack.us Cijena: 25 kuna ćevapi, 4 kune lepinja, 8 kuna kajmak Ćevapi oblik: pojedinci, tanušni, jednozalogajni, deset komada Ćevapi okus: iznenađujuće sočni i ukusni, čak i škripavi, fali tek malo mirisa i okusa do savršenstva Luk količina, okus: nedovoljno, ali zadovoljavajuć oblik i fino peckav okus Lepinja: taman masna, na zahtjev i dovoljno prepečena Opći dojam: Nakon razočarenja Ferhatovićem, trebalo mi je nešto jako dobro da mi vrati povjerenje u ćevap. Poslušao sam nato svoju curling drugu Zizu i još par ljudi i otputio se na deset minuta pješke od posla, preko puta stadiona NK Zagreb pa desno pa prva lijevo. Kao prvo, ugodno sam iznenađen lokalom, pristojan, uredan, nezagušljiv. Čak i komada ima! Kulturan konobar i fina nepreglasna muzika dizale su polako ocjenu za ukupni dojam, koju je još povisila brzina i kvaliteta usluge, plastična kutija i iznenađenje kad sam nakon sulude vožnje (kako mirišeeee) stigao doma kao prilog mukte idu tri krumpir-pole s kajmakom! Ko da sam treću sisu vidio na prvom dejtu!!! Okus je sjajan. Nekako mokro škripav, slastan, flafi, tek milimetar nedostaje da ih zaprosim i preselim na Trešnjevku. Povoljna cijena, kvalitetna usluga i ambijent, stvarno lijep dojam, za svaku preporuku. Još kad ih zalijete Meneghetijevim merlotom, bokte... Sad moram opet u Šport i Marinero da vidim jesu ih prestigli Ocjena: 8,5 35.Bistro: Jadran Velika Gorica, Kolodvorska 67, kod velikog Konzma Cijena: 24 kuna ćevapi i lepinja, 7 kuna kajmak ( Ćevapi oblik: komadi, srednje debeli, oduži, oveći, deset komada( Ćevapi okus: krupna čeljad koja zadovoljava samo formom, ali okusa - nema Luk količina, okus: premalo, savršeno izrezano, neslano Lepinja: nedovoljno pečena unatoč zamolbi, premekana, iako slasna i ukusna Uploaded with ImageShack.us Opći dojam: Nakon neoduševljenja i nenalaska zena u Zenu, a prolazeći kroz Turopolje gladan, poslušao sam savjet dragih mi Velikogoričana o njihovoj skormnoj ćevapnoj ponudi. I kako nikako da odem iza Antunovića, na jarunski plac i ispod petlje u Pruđu (tri sljedeće nahvaljene destinacije), kušah eto i ove mladiće. Iako sam naziv ćevabdžinice Jadran nekako ne ulijeva povjerenje... Jadran pa ćevosi, ono, nejde... Tijekom kratkog čekanja pljunuh si u facu rokersku naručivši Kasačko. Rastočilo se Prvi vizualni dojam je sjajan jer fakat veliki ćevapi Sifredijasto iskaču iz somuna kao Domaći iz vatre. Luka fali, ali zato kajmaka ima ko juhe u kineskom restoranu. Nažalost, kajmak je neslano žućkasto vrhnje, a ćevapi totalno bezukusni. Nedorečeni. Ovlašni. Nema ljubavi, nema finog mirisa, samo veliki obrok. Što je ipak dovoljno za izdizanje iz prosjeka, ali ni ništa više od toga Ocjena: 6,5 36. Jazz.Ba Chevap Zagreb, Varšavska 8, preko puta bivšeg Aeroflota, dobro, kina Europa... (porcija luka na slici ne odgovara porciji u prirodi, jer sam cijelu jednu maznuo Rokatanskom i istresao sebi prije fotkanja, da sad mu kuham blitvu...) Cijena: Ćevapi 33 kune, 8,50 kuna kajmak ( Ćevapi oblik: Deset zasebnih komada, sitni, tanušni, bez neke osobnosti Ćevapi okus: Nema ga, ni mirisa, ni okusa - samo oblik... Luk količina, okus: Sjajan vlažan, mrvu neslan lukac, sarajevski sitno nakosan i minimalne količine Lepinja: Mekana, sočna, vlažna, fantastične strukture, samo preblijeda, i naravno, sarajevski - neuljena. I nesarajevski - poludebela! Opći dojam: Na prometnom mjestu u centru grada smjestila se nova ćevabdžinica, koja je, iako u podrumu - definitivno među najurednijima i najukusnije sređenima u gradu. Bakreni stolovi, vesele slike po zidovima, drveni detalji, truba (!), uglavnom svega pomalo podsjetilo me odmah na moje prve zagrebačke ćevape u životu, 1978. u Petrinjskoj preko puta zatvora, s ogromnom slikom Seljačke bune i nekim žutim čašama za domaći jogurt. Evo mi je suza potekla, tom okusu težim... Konobar uljudan, klopa brzo na stolu, sve odrađeno sa smješkom, iako se trebalo čekati s plaćanjem. Coca cola 14, Tomislav 15 kuna, i onda ćevosi, klasično sarajevski, u pola lepinje, vizualno premalo (na kraju se pokazalo da nije bilo samo vizualno), kajmak normalne veličine, topiv, prelagan. Od luka se djevojčica sa žigicama ne bi najela koliko ga je malo bilo, iako nije bio loš, a refill je dvije i pol kune, ali nas je tip počastio... E sad, kad sam sve nahvalio, dolazimo do najtežeg dijela, a to je okus ćevapa. Jer ga nema. Sočni su, vodenasti iznutra, fino zapečeni, ali nakon deset sekundi žvakanja i gutanja, ostaje samo neki kiselkasti podsjetnik na nešto što bi trebalo biti ćevap. A nije. A nisam toliko razmažen, fakat sve jedem, možda me posjet Čučkovićima u Viškovu razmazio, ali ovdje mi fali okusa. Na žalost, unatoč svemu ostalom, visoka cijena ćevapa i kajmaka (dobro, ipak su u strogom centru i sve je stvarno čisto), ne daju mi da dam veću ocjenu. A i nisam se najeo. Devetka za ugođaj, desetka za divne seksi tanjure, puno manje za same ćevape možda da probate pljeskavicu, ili da Žar uposli ovog konobara... Ocjena: 6,5 P.S. Sport u Utrinama je u međuvremenu pao za punu ocjenu, a kod Koste sam oba puta završio na vozu, pa se bute strpili... 37. Urban Grill Sarajevo Zagreb, Zagrebačka Avenija 104, na platou kod naselja Antunović (benzinska, hotel, kazino) na zapadnom ulazu u grad Uploaded with ImageShack.us Cijena: Ćevapi 22 kune, 6 kuna kajmak ( Ćevapi oblik: Deset sićanih, malo sasušenih, oker smeđih Ćevapi okus: Zgodni, ukusni, ali ne pretjerano impozantni Luk količina, okus: Mižerija od količine, fin vlažan, kosan, i bez miligrama ljutine Lepinja: Apsolutno fantastična, broj jedan među sarajevskim franšizama Opći dojam: Jako puno ljudi me uputilo u Urban Grill, ali kad sam konačno krenuo na rub grada, lokal je bio zatvoren jer se navodno od masti zaštopao dimnjak pa je sve izgorilo. Nikad nisam provjerio tračeve, ali nisam ni dugo vremena navratio. Sve do jučer, kad mi se guza udobno naslonila na prozračnu, iako klaustrofobnu terasu među par zgrada. Pristojan, ali neću-ti-ništa-reći-ako-me striktno-ne-pitaš konobar, jedan od četvorice koji ordiniraju, brzo i kulturno donosi sve naručeno, i krećem s klopanjem uz nalukavanje zgodnih teta iz fitness salona preko puta ćevabdžinice mora da im je teško hopsat uz ove mirise. Jer mirisa, za razliku od Jazz Ba Grilla ovdje ima! Escajg i atmosfera nisu na nivou iz Varšavske ulice, ali ih ćevapi okusom tuku za punu ocjenu. I dalje to nije ništa epohalno, ali ima neki smisao. Kao da završite sa sestrama Williams sami u sobi nakon tuluma, ali se probudite kraj Venus. Mala količina, vrlo malo začina, nedostatak završnog podriga, ali i daleko najbolje tretirana i ispečena sarajevska lepinja ever, vani hrskavo tvrda, iznutra meka i puna kao duša. Svjedočim izderavanju jednog konobara na drugog jer je "iznio njegovu narudžbu bez pitanja" (!), i nastavljam s mljackanjem. Kajmak fin, luka premalo, a najveća greška za koju sam si sam kriv, je narudžba Sarajevske premium pivice za 25 kuna, jer se nikada neću složiti s njenim ukusom, zelenkastom bojom i nepčanim ubojitim udarom gorčine koji ne završava nikakvom aromom. Al je boca seksi. A mogao sam Osječko crno naručit, kreten, no, što je tu je, ćevapi su i zbog okusa i zbog cijene puno prihvatljiviji od JazzBaa, a sad moram ponovo naletit do Ferhatovića, jer me rajca da ih nisam pretjerano iskritizirao, a ni Sofra nije away from me... Jel još postoje oni novopazarski na Jarunu Ocjena: 7,5 38: Slajo (Oktogon, Dugave) Zagreb, u strogom centru Dugava, između Marchea i Blue Marineta Uploaded with ImageShack.us Cijena: Ćevapi 25 kuna, kajmaka i priloga nema Ćevapi oblik: Deset poštenih mladića Ćevapi okus: Prolazno prozirni, škriputavi, nedorečeni Luk količina, okus: Vrhunski obilato i ljuto Lepinja: Malo gumenasta, ali friška i fina, nažalost - bez safta Opći dojam: Opći je dojam bio da smo bili užasno gladni, kako fizički, tako i psihički, jer nas je Litva netom oprala u košarci. A kako se malkice zagemištalo, i zamirisao nam roštilj, tako smo navrnuli i u "Slaju", koji se možda i ne zove tako, ali nam je Micika tako rekao, pa smo poslušali. Kroz prozorčić se vidi majstor ćevapar što sliči na Seju Saxona, i prilično nezainteresirano okreće meso, a neugodno je iznenađenje bilo što nema alkohola, ali ni nikakvih priloga osim luka. Jako pristojna teta nam kaže da sjednemo u birtiju do, gdje ima gemišta, i da će nam ona donijeti klopu za stol. Ubrzo su fakat pred nama, a vizualno su stvarno sjajni, vire onako fini veliki iz lepinje ko Domaći iz vatre, slina teče kao Niagara, bacamo se sa svih deset prstića, i čekamo da se slegne prvi zalogaj kako bismo došli do zaključaka. Stvar se ponovila dvadesetak puta, ali očekivana sreća nije došla. Dakle, ćevapi su bliže hrenovkama nego ćevapima, prskavi, škriputavi, nekako lažni. Nema rastresitosti, mirisa ni okusa mesa, kao da jedemo mljeveni kebab. Svaka čast na količini i veličini, pa i zasitnosti, ali najviše ostaje dojam nedorečenosti. Da smo bar ušli u finale, i oni bi nam bolje legli, ali ovako nisu ispali neka sreća, iako je divna ta dugavljanska domaća atmosfera gdje se stvarno osjećaš kao da si doma. Ima još koja u kvartu Enivej, ajmo sutra dobit tu broncu, piviliii! Ocjena: 6 16: Ćevabdžinica: Mrvica, tržnica Branimirac Bonus apdejt 25.09.2013. Cijena se u par godina popela na 26 kuna, kajmak je nevjerojatnih pet, a postoji i opcija King koja sadrži pet pločica po četiri metka, pardon ćevapa i to za 31,5 kunu. Ovo pišem kako bih ipak dignuo ocjenu Mrvici na punih 7, jer me već godinama hrane kad mi se stvarno ne da nikam vani. Ništa epohalno, ništa zbog čega bih nekoga vodio tamo, ali taj neki kontinuitet, normalan, ne preslan okus, dosta luka i šmek po mesu a ne soji ni loju, čisto nek se zna. Kockice dosadnjikave, nikad ne znam jel treba jest okomito ili vodoravno, ovaj put im je i malo pobeglo, vidi se na fotki Još da jeftini kajmak nema toliko skorenog vrhnja, ali ajde de, za dostavu po kijametu taman! 39. Ćevabdžinica: The red apple pub, Krste Odaka 10, Prečko Cijena: 39 golemih kuna Ćevapi oblik: Deset debelih prstića Ćevapi okus: Fini, masni, konkretni Luk količina, okus: Nedovoljno, fensi, kitnjasto Lepinja: Svilenkasta, začuđujuća, plastificirana Opći dojam: Prečko je zagrebačka ćevapska Meka i Medina. Marinero navodno slabi, Grada i Deda definitivno više nisu kao nekada, Stari kotač nikad nije ušao u istraživanje jer nema somun nego samo kruh na šnite I onda sjedneš u prekrasan pub s ograničenim, ali ipak solidnim izborom piva (Grička vještica 20 kn), i ne vjeruješ da si usred ničega. Dakle, fina atmosfera, jedan konobar preuljudan i sjajan, drugi totalno neartikuliran, na granici odustajanja, a ćevapi Dakle, 40 kuna se ne daje za ćevape osim ako stvarno nisi gladan, ili ih testiraš, pa sam dobio list salate, ajvar, mizeriju luka i sasvim solidnu porciju. Lepinja kao da je izašla iz kineskog cirkusa, plastična, sjajeća, ali ukusna, meso sasvim solidno bez većih zamjerki ali i ljubavi, čista sedmica da ih platiš 25 kuna. Ali eto, ipak je to pub s višim cijenama pića i klope, plaćaš uređenost i atmosferu. Šteta što nema muzike, i što me je konobar, kad sam ga prijateljski upozorio na fetusoidno smeće u octenjači skoro iščupao grkljan. Kakav tip, bože Dakle, ako ste dubljeg džepa i volite zaliti sasvim solidne ćevape s Gričkom pravac Crvena jabuka. Ocjena: 7 Uploaded with ImageShack.us 40: Restaurant & Night Bar Urnebes, Trnjanska cesta 117 Cijena: 39 kunolomaca Ćevapi oblik: Deset poštenih, krupnih mladića Ćevapi okus: Fini, masni, konkretni, mesni Luk količina, okus: Premalo, ufino Lepinja: Sa strane, paperjasta, topla, fantastična ali nemasna Opći dojam: Na mjestu gdje je nekoć bio vatrogasni dom, ili neka slična simpatična tulumara, danas je vrhunski uređen prostor koji me totalno ugodno iznenadio. Čista fensijana, uz savski nasip, malo mi je čak i neugodno bilo kad sam vidio koliko ljudi u odijelima i teta u štiklama dolazi tako sređeno, a mene taman Rokatanski to jutro malo zalio mlijekom po majici Enivej, kapa dolje za uređenje, kulturu konobara, uslugu i praktički sve. Ćevapi su stigli za desetak minuta, usamljeni na tanjuru, dok je lepinja totalno čudnog oblika došla zasebno u košarici. Da, obožavam kad lepinja upije malo toća, ne masti nego mesnog krvavoslanog đusa, ali eto, nisam bio te sreće u Urnebesu. Problem je u tome da je i takva, suha lepinja apsolutno fantastična uz bok onoj u Batku. Na visini je i količina kajmaka, dvije masne debele kuglice, doduše po 12 kuna, ali i sami ćevapi su velikih 39 (Karlovačko veliko 17 kn). Tako sam još jedanput naletio na skupe ćevape (posipane peršinom pretjerivanje), iako su oba puta, i u Red Apple Pubu i Urnebesu bili slasni. A ovdje konačno nisu škripali (odvratni trend), nego se osjetilo pravo meso, s jedinom zamjerkom nije bilo mirisa. Što je i dalje puno bolje nego obratno! Dakle, vrhunski velika porcija, ukusni ćevapi, a kako cijena od 39 kuna savršeno odgovara kvaliteti interijera, ako ste pri lovi a vi samo navalite. Ocjena: 7,5 41: Tri Fenjera, Vinodolska 2b, Dubrava Cijena: 17 krznaša Ćevapi oblik: osam malih crnčića Ćevapi okus: Prhko, tvrdo, ne baš... Luk količina, okus: Simpatična gomilica Lepinja: Omalena, nedorečena Kad sam već poslušao sve savjete za navodno najbolje destinacije, rekoh, idem vidjet gdje me to Prša šalje na najjeftinije, ali izvrsne ćevose, negdje u sredini Dubrave. Pristojno zdanje, malo tiho i prepločasto dočekalo nas je finim mirisom (kasnije se ispostavilo šiš-ćevapa), kao i nevjerojatno niskim cijenama ćevapa i kebaba. Naručismo oboje, kebab po 20, ćevape za 17, i doživjesmo totalni fijasko. Kebab je bio prekrasno uređen i aranžiran, ali kao da su ga slagale vjeverice nit soli, nit papra, tek malo blijedog safta bez ikakve dorečenosti. Meso je ono najgore moguće, bezmesna gigantska megahrenovka, masna i lišena ikakve ljubavi. Nepojedeno. Spas smo tražili u malim pregorenim tartufastim oblicima koje bi samo topla majka nazvala ćevapima. Izvana tvrdo, iznutra sivo, okus još i nekakav, ali izgled... Luk i lepinja samo solidni, opći dojam daleko od prolaznog. Ugodna atmosfera, pristojno osoblje, ali meni na razini Majburgera iz 1979. Što je najgore, kad smo odlazili opet su zamirisali šiš-ćevapi, i to opako... A ništa, više sreće drugi put... Ocjena: 2/3 42: King Kebab, Zvonimirova 59 Cijena: 22 kukija Ćevapi oblik: deset sirotana, poput pregorenih Krokija Ćevapi okus: Sočno, zanimljivo, nekako strano Luk količina, okus: Taman Lepinja: Tanka, masna Zvao me čovjek s fejsa da je ovo njemu najbolji omjer cijene i količine, ravnomjerno udaljen od gužve i vreve placa, a da opet nije iritantna fensijana u kojoj plaćaš deset kuna za konobarovu kravatu i prhki peršin u prevelikom tanjuru. Pa sam pristao, i nisam se pokajao. Odmah s vrata se vidi da je gazda Albanac, i da se nećemo svinjetine najesti, što uopće ne mora biti loše, dapače. Taman sam taj vikend satro nogu nekom od sise tek odbijenom odojčetu, pa su mi ovakvi ćevapi light sasvim fino legli. Lepinja ispod prosjeka, luk na razini, brzina sjajna jer je roštilj iza pulta s kremšnitama i limunadama. Nevjerojatan podsjetnik na JNA 1989. i Pleskavice kod Pere. S tim da su Peru uhapsili jer je stavljao mačke u pljeskavice, a okus ovih u King Kebabu je bio totalno primamljiv. Mršavi, tanki, siroti ćevosi, kao namočeni i pregoreni flipsovi, ipak su ostavljali skroz solidan okus. "Gazda, nešto su tanki ovi mladići! "Ali su zato dugački!", reče gazda i naplati stvarno dobru cijenu. Za silu, bolje od dizajnerskih sendviča iz onih modernih pekara s milijardu ogledala viška, a i šiš im nije za odbacit! Ocjena: 6,5 43: Budweiser, Heinzelova 17 Cijena: 35 velikih Ćevapi oblik: Deset lijepih komada Ćevapi okus: Poput Dinamovog proljeća u Europi Luk količina, okus: Dovoljno, zadovoljavajuće Lepinja: Čisti prosjek Kad naručujem ćevape dostavom, ili je potop, ili sam u gipsu, ili više fakat ne znam što bih skuhao Junioru. Pa sam tako nasjeo nekom čiki na fejsu i pozvao porciju normalnih i gurmanskih. Sat i pol kasnije, dolazi mlaka gomilica dinstanih ćevapa, više hladna nego topla, i bez veće razlike između gurmanskih i običnih. Dapače, kako nije pisalo koji su koji, mislim da su me prešli, iako račun pokazuje suprotno. Od Budweiserovih se ćevapa možete najesti, kasnije ćete biti žedni, od utisaka će vam ostati uglavnom kiselina i slanoća, i općenito - postići ćete svrhu. U općoem padu kvalitete ćevosa, daleko su iznad prosjeka, ali ipak bez neke ljubavi i sreće. I kajmak ne vrijedi deset kuna, pogotovo ako ga razrjeđujete vrhnjem za kuhanje. Ali barem smo bili siti za 85 kuna, a sutra je juha sjela ko melem! Ocjena: 6,5

Blogerski roštilj na Bundeku Bio je kraj 2005., i na tadašnjem fušu, u redakciji Klika, povelo se pitanje o blogu i blogerima. Glavni urednik magazina je rekao da su blogeri šupci bez društvenog života, i da je to po njemu totalno smeće, pa sam koji mjesec kasnije, kad smo se posvadili, s velikim guštom počeo karijeru bloganja. Išlo mi je kao po loju, ljudi su guštali u mojim perverzijama nedoraslog infantilca, upao sam na Cool listu Blog.hr-a, i tamo se zadržao sve dok nisam naletio na jednog hejtera i preselio se na Wordpress, odnosno, preselila ne Anavie, jer sam loš s tehnikom. No, sva ona virtualna prijateljstva nisu stala na tome. Upoznao sam barem stotinjak blogera uživo, bilo je čak i malkice seksa, a i navukao sam par najboljih frendova da i oni pišu. Pa su pisali bolje od mene, pederč... no to nije današnja tema. Nedavno mi se pružila prilika da budem urednik blog.hr-a, zajedno s punkufer.hr-om. Ne da sam odmah pristao, nego sam baš bio sretan. Osam godina bloganja s jedne, i opis punkufera (hrana, piće, putovanja, hedonizam) točno opisuju ono što volim i u čemu sam najbolji, pa sam se bacio na posao. Naravno, nije sve idealno kako se čini, i od tehničkih poteškoća, dizajna, svega živog, došli smo i do detalja da danas puno manje ljudi piše. Svi odoše na Facebook, pa i ja... I onda sam odlučio pozvati sve bivše i živuće blogere na tulum, roštiljčić, čisto da vidimo jel nas još ima. Očekivao sam stotinjak seksi djevojaka i ležernih mladića, pomicanje Bundeka 100 metara na jug i tko zna što još, a ovako se skupilo dvadesetak blogera i još toliko simpatizera, i sve je skupa bilo skroz fino. Počelo je prije 17.00 kad sam s frendom Danijelom pokušao zapaliti vatru, spojiti stolove, ohladiti pivo, i općenito nismo napravili ništa. Tek pojavom prvih blogera, Andree i sina, Dražena Komara, Hybrid Stuffa, Svijeta u boci, Prokletog, Zeke zna, daywalkera i drugih, počelo se sve muvati, pa smo i grane našli za ponovnu uspostavu vatre. Kasnije nam je Svijet u boci rekao da ih je našao blizu wc-a, ali je atmosfera bila toliko dobra, pivice Zagrebačke pivovare (donirane) postojane, Podravkina Vegeta marinada sjajna, i meso vrhunski ispečeno. Dobro, solidno ispečeno, ipak sam ja rođen, odrastao i živim u centru, kaj je, nećete umret od malo zgorenog i krvavog! Blogeri su kapali, došli i neki Portugalci, spajali smo se sa susjednim roštiljdžijama, razbili jednu flašu dobrog vina, jedan se fotograf porezao, drugi tek puni svoj portfolio, uskoro se stvorio i Zdenkov Kulturni Kombi, i još par djevojaka za koje ne znam jesu li bile anonimno, ili sam zabrijao. Komarci su bili kao trudne rode, ali ih je dim brzo otjerao, striček čuvar se samo nasmijao kad je vidio kako smo uredni, i par sati uz priče o prošlosti bloga i blogerskih doživljaja sjajno je ispunio večer. Kao novi urednik strpljivo sam slušao ideje i prijedloge, pisao u tefter i danas odnio na sastanak s bitnim ljudima u firmi. Uglavnom, prva deka je bačena, mislim da imamo u CV-ju jedan sasvim pristojan tulum u kojem se popilo pet piva i pojelo pet komada mesa po lubanji, pa shodno tome planiramo sljedeći dernek, ovoga puta za vikend, sa cijelom blogerskom Hrvatskom. Ljudi, pišite, Facebook je divna stvar, ali ovo je jače. Do sljedeće prilike, vaš Ribafish! Fotke!!!

Kako sam se jako kasno prosekso, tako sam i relativno kasno shvatio svu ljepotu Open Air Festivala. Bilo je to negdje 1996-97. u Izoli na Deep Purpletima, kad su roditelji skrivali snaše i zatvarali drvene škure pred naletima čupavih rokera sa svih strana svijeta. Napio sam se, smijao, pjevao, minglao i gledao zgodne tete, da mi čupavi strojovođa iz Konjščine nije uzeo deset maraka za majicu i ne vratio bilo bi savršeno. Ma bilo je. 17 godina kasnije Deep Purple se unakazuju diranjem s Koeljom lakih nota u vidu Đibe, a Zagreb ima svoj deveti Open Air Festival različitih imena, ovisno o sponzorima, pa je tri dana jarunsku travu gazilo na desetke tisuća posjetitelja INmusica. Obuko sam najdražu majicu na poruku, kratke hlače, jer nisam džaba plako dok mi je Veronika tetovirala list (Veronika, javi se, ja bi hobotnicu na rame!), uzeo 200 kuna za pivu i vrećicu za mobitel, i tri dana bio sretno dijete. Infantilac koji skače na svoje, i pokušava shvatiti nepoznate bendove, mingler koji melje sa 107 ljudi, ponavlja priče istima, kupi pive nekom, pa odnese drugom i dobije nazad bambus, čak sam i zgodnu crvenokosu tetu uzalud poljubio vičući Nataša, di si, jebote, iako to uopće nije bila Nataša, duboke isprike i njoj i dečku, Natašo Ban, di si bila! Skužio sam da sam i dalje dnevni tip, i da me najviše vesele prvi bendovi, oni dok još vidiš sretne face oko sebe, polugolu mladost u transu, pijane debele Nijemce i one tri kosooke blatne. Ljutim se na sebe što ne znam više pjesama, ali skačem i mumljam, i urlam kad je gotovo, nadam se da će odsvirati i moju stvar, jer svaki infantilac ima svoju stvar koju želi da mu se odsvira. I Partibrejkersi odsviraju Kreni prema meni, i Flogging Molly Black Friday Fules, i Wolfmother onu jedinu kaj znam, i na kraju Pixiesi svih deset pravih. I završe s Where is my mind! Divotica... Najveći plus ovogodišnjem Festivalu je bio moderan Line-up koji je privukao par tisuća stranaca. To što ja ne razumijem što je lijepo u nastupu Foalsa ili kvalitetno kod Black Keysa, pripišimo mojoj starosti i teškom privikavanju na trendove. Iako su etno stričeki u šlafrocima koji su tamburali po gigantskim patlidžanima bili otkriće, a Digital land s kupažom svih elektro hitova u zadnjih deset godina čista vesela đuskaona. Pjevač Wolfmothera je isti mladi Jergović, Foalsa Prince na steroidima, žao mi je jedino što sam triput fulo Divljana, ali doći će opet. A i Fratellis su mogli biti malo bolji, dobro, zbriso sam pred kraj na tekmu, mea culpa... Hrana je bila jezivo očajna kao i svake godine, s nerealno visokim cijenama za hrvatske pojmove, ali i bagatelna za strance pijani Švabo u majici St. Pauli kraj mene kupuje lovu za karticu za cugu za - 1000 kuna. Trećeg dana!!! Nismo mi krivi što nas političari potkradaju i uništavaju pa nam je 18 kuna za pivo, 20 za tri deci gemišta i 30 za Jackie-kolu puno. Ovo je Open Air, probajte otići u Austriju i tamo nešto pojesti i popiti, uostalom, nakon devet godina valjda znate što vas čeka. Ima i neka jeftina birtija kod Aquariusa, Žirafa, idealno za prije koncerta! Prijedlozi za dogodine. Organizirati poštenu hranu, kvalitetniju i bržu. One kobase od mrtve janjadi ne bi Suarezu dao, katastrofa. Uz točenu Žuju, obavezno ubaciti i Tomislava. Povećati broj štandova s pićem i hranom, kao i zahoda. Prebaciti sve na srpanj, mjesec koji nije najpoznatiji po količini kiše i broju gromova, poput lipnja. Poraditi na line-upu, i jedan dan posvetiti isključivo dedekima koji bi gledali Springsteena, SOAD, Raccide, Pearl Jam, Green day, kao i uvesti obavezne stalne domaće bendove poput Kawasaki tripa, Leta 3, Overflowa, Postolara trippera i sad već serem. Sjajan potez glede bendova za okupljanje mase stranaca, loše odrađen posao tih istih bendova, oni koji su već bili tu nisu razočarali, deseci tisuća sretnih ljudi doći će i dogodine. Ja prvi među njima. Pivili!